Percepcija javnosti o šumarima, šumarskim stručnjacima i preduzećima šumarstva

Dobro je poznato da javnost općenito uzeto ima negativno mišljenje o šumarima, šumarskim stručnjacima i preduzećima šumarstva. Naravno, to mišljenje uveliko zavisi od stepena obrazovanje ispitanika, posla koji radi, dobnoj strukturi, da li živi u ruralnoj ili urbanoj sredini, vezom sa šumom i sl. Razlozi za stvaranje takve percepcije su razno-razni. Tačno je, da je pojava nelegalnih aktivnosti jedan od najozbiljnijh problema u sektoru šumarstva. Međutim, često se zaboravlja da je korupcija jedan od najozbiljnijih problema BiH društva, te da sektor šumarstva ni po ovom pitanju nije drugačiji od sektora školstva, zdravstva, sudstva, politike i privrede u BiH.

Umjesto uvoda - Tipičan primjer mišljenja prodavača sendviča o akterima šumarstva

U šumariji gdje obavljam volonterski staž, čest je običaj da se prije odlaska na teren, kupe sendviči u lokalnoj radnji brze hrane. Čekajući u redu, pričao sam sa poznanikom o stravičnom zločinu koji se dogodio u Donjem Vakufu na Svjetski dan šuma, kada je šumokradica usmrtio dva šumara (zaposlenika Kantonalne uprave za šumarstvo) i jednog izvođača radova. Naš razgovor prekinuo je Sendvič-majstor: „Vi sječete koliko hoćete i gdje hoćete, a ja moram vama platiti kada hoću da sječem svoju šumu, pazi moju šumu. Moram zvat vas, platit vam i onda da mi vi kažete koliko smijem sjeći. Vi mi radite doznaku.“ Objasnio sam da je tako po odredbama Zakona o šumama koji su napisali mnogo pametniji ljudi i od njega a i od mene. Dodao sam da doznaku u privatnim šumama vrše zaposlenici Kantonalne uprave za šumarstvo, i da oni nemaju veze sa Šumskoprivrednim preduzećima. Sendvič-majstor, sada već uveliko crven u licu nastavlja: “Što ja ne mogu sjeći bez vas, to je moje?!“ Na njegov upit odgovorio sam da je šuma javno dobro koja daje mnoštvo opštekorisnih funkcije kao npr. čuvanje izvora pitke vode, stanište životinja (ptica), da su bitne za kisik. Naveo sam i da se iz šuma može sjeći sam onoliko koliko priraste u određenom period (da se šuma ne smije devastirati) i da taj posao znaju samo raditi šumarski stručnjaci i da to ne rade po svojoj volji nego po određenim „papirima“ (šumskoprivrednim osnovama). A tih 10 % što plati upravo financira navedene poslove, naknadu za općekorisne funckije i sl. Ponovo je Sendvič-majstor zapeo: „Čuj to, što to, a što plaćamo naknade, to je moje, na svom ja smijem raditi šta želim?“ Uslijedila su moja protu-pitanja u kojima sam ga pitao da li on ima kuću ili građevinsko zemljište? Da li je smio graditi kuću prije nego što je pribavio dozvole? Da li je smio graditi u visine koliko je htio? Pitao sam i zašto plaća porez na imovinu? Na kraju je samo izustio: „Zato vam se i desi kao ono u Donjem Vakufu. Vi sječete koliko i gdje hoćete. Čuvari budžetskih pozicija.“

Razlozi negativnih mišljenja javnosti spram šumarstva

Važan ako ne i najvažniji razlog za ovakva mišljenja je taj što akteri šumarstva nisu spremni da diskutuju o sumnjama javnosti (nekada opravdanim a često neopravdanim), te što preduzeća nemaju kvalitetno razvijenu PR službu (Služba za odnose sa javnošću). U tom smislu akteri šumarstva i preduzeća u diskusijama pričaju „šumarskim jezikom“, koriste termine „etat, obim sječa sa stanovišta principa kontinuiteta gazdovanja, obliko-visina“. Dakle služe se riječima koje najčešće samo oni međusobno razumiju.

Cijenjeni profesor sa fakulteta često je znao kazati: „Niko šumu i šumski ekosistem i procese vezane za šumu, ne poznaje bolje od nas samih: profesora, šumarskih inženjera, tehničara “. Akteri šumarstva, moraju se više eksponirati, uključivati u zaštitu npr. biodiverziteta (velika većina biodiverziteta nalazi se u šumama), igrati bitnu ulogu pri izdvajanju zaštićenih područja (jer često šume čine više od polovine zaštićenog područja), pisati saopćenja, izvještaje i radove razumljivim jezikom, otvarati se ka javnosti (rad sa najmlađima, saradnja sa lokalnim zajednicama), povećati transparentnost i sl. Kroz studij na Šumarskom fakultetu, studenti šumarstva stiču širok spektar znanja: od matematike, statistike, geodezije, GISa, pedologije, ekologije, klimatologije, preko hemije, botanike, genetike, sistematike, fiziologije, do izučavanja gljiva, insekata, upravljanja zaštićenim područjima, marketinga, odnosima sa javnošću, ekoturizma, politike i ekonomike a tek čiste šumarske nauke: sjemenarstvo, dendrometrija, prirast i prinos, uređivanje, inventura, uzgajanje, kulture, bujice, zašita šuma, iskorištavanje, mehanizacija... Na osnovu akceptiranih navedenih znanja šumarskih stručnjaci itekako mogu i moraju čini važan dio društva. Njihovo/naše mišljenje se mora uvažavati, a za takvo nešto ponovo je odgovornost najveća na njima/nama – šumarskim stručnjacima.

 

Umjesto zaključka

Samo je jedna branša na većem udaru javnosti prije šumarstva. Naravno, riječ je o lovstvu. Isti uzroci i smjernice mogu se primjeniti i na ovaj sektor. Na kraju pitam se šta bi Sendvić-majstor rekao da je krenuo s nama u oblizak terena i vidio ovakvu sliku, odnosno djelo lovokradice a možda i šumokradice ?! Možda bi rekao: „Što ja ne smijem ubiti lisicu i okačit je na stablo, na putu. Moja je, ja sam je vidio.“

Vulpes vulpes - lisica

Čehić, M., MA šum.

Pratite aktivnosti i na našoj facebook stranici [click].

Upotreba feromonskih klopki u suzbijanju štetnih insekata smrče - potkornjaka

Svi članovi šumskog ekosistema, s posebnim naglaskom na insekte, pri normalnoj (optimalnoj) brojnosit populacije imaju pozitivan uticaj na ekosistem i gotovo ne pričinjavaju nikakve štete. Međutim, ukoliko je brojnost određene vrste insekata povećana usljed poremećaja biotičke ravnoteže i lanca ishrane nastju katastrofalne posljedice. Smrčin pisar (Ips typographus L.) je vrsta koja se često nalazi u stanju povećane brojnosti.[1]

Šume i šumska zemljišta u BiH zauzimaju 2.709.796 ha (Matić i sar., 1971)[2], odnosno 51% ukupne površine. Po preliminarnim podacima II Državne inventurepovršina pod šumama se povećala na 60 %. Zaliha četinara iznosti 107 m³ , a lišćara 183 miliona m³.  Udio smrče u ukupnoj površini četinara iznosi 31.355 ha.

Slika 1. Kultura smrče; photo: Čehić, M.

Stabilnost šumskih ekosistema je pod uticajem velikog broja faktora abiotske i biotske prirode. Važan faktor biotske prirode su svakako potkornjaci, sa 44 registrovane vrste u BiH, od kojih se dvadesetak razvija na četinarima. Potkornjaci su sekundarni štetnici koji u povoljnim uvjetima (prenamnoženja) prelaze u primarne štetnike, o čemu ste više mogli čitati u članku objavljenom na našem blogu (Vranović, 2017)[3].

Mjere zaštite/borbe protiv potkornjaka dijele se na
Preventivne:
- način gospodarenja
- feromonske klopke
- lovna stabla
- pravovremeno i pravilno izvođenja radova sječe i izvoza

Represivne:
- pravovremene sanitarne sječe i izvoz zaraženih stabala

Feromonske klopke

Feromoni su primamljive tvari koje luče mirise specifične za određenu vrstu, te stoga omogućuju potpuno selektivno suzbijanje insekata. Seksualni hormoni - feromoni su prvi put sintezovani i primjenjeni u USA, a kasnije nakon dobijanje prvih rezultata su prenijeti u Evropu, najprije u Švicarsku a zatim u Francusku, a nakon toga feromonske klopke su našle praktičnu primjenu i u drugim evropskim zamljama. Kontrola populacije potkornjaka pomoću feromonskih klopki je jedna od biotheničkih mjera borbe u cilju suzbijanja istih. Uloga feromonskih klopki u prognozi suzbijanja ekonomski značajnih štetočina je ogromna. Očitavanjem feromonskih klopki, registruju se prvi uslovi i signalizira prisustvo štetnog organizma. Na ovaj način moguće je u toku cijle vegetacione sezone pratiti dinamiku kretanja štetnog organizma.

Cilj postavljanja

• na osnovu mirisnih komponenti feromona privući i zadržati odraslog imaga u klopci do prebrojavanja i uništavanja, 
• dugoročno ustanoviti dinamiku populacije najčešćih vrsta potkornjaka s obzirom na naše klimatske i druge prilike na razini ŠGP kako bi se mogla uspostaviti pravilna i pravovremena dijagnoza,razrada preventivnih, profilatičkih i terapijskih mjera suzbijanja, 
• prognoza daljnjeg razvoja štetnih vrsta i kontinuirani monitoring.

Pravovremeno postavljanje

• cilj je izvući što više potkornjaka prve generacije iz sastojine i spriječiti stvaranje druge ili treće generacije, u zavisnosti o vrsti,
• pravovremenim postavljanjem feromonskih klopki i praćenjem brojnosti može se spriječiti pojava gradacije i znatno reducirati brojnost (do 80%),
• prvo ubušivanje potkornjaka u proljeće može se očekivati kada je u sastojini temperatura bar 3 dana 14 – 15 ˚C,
• prva generacija/rojenje (zavisno o vrsti) ranih potkornjaka javlja se rano u proljeće već pri temperaturi 22 – 24˚C, u periodu od 13 – 16 h, (I rojenje obično krajem marta - do sredine aprila, II rojenje obično kraj juna do sredinje jula)
• gradacija potkornjaka na nekom području može potrajati 3-4 godine.

Tipovi klopki

„THEYSON“

•  naletni tip klopke, dobrih mehaničkih svojstava, čvrstoće, trajnosti i oblika koji postiže najuspješnije ulove potkornjaka,
• postavljanje: na način da se unutar sastojine ili na rubu postave na 20 m (± 2 m) od živućeg stabla sa naletnom (širom) plohom okrenutom u smjeru dominantnog vjetra zbog boljeg raspršivanja feromonskog mirisa i ulijetanja potkornjaka,
• kombinacija više klopki: tako da se klopke rasporede kao zvijezda ili „Y“, s tim da se u samo jednu klopku postave feromoni za određenu vrstu potkornjaka. Postavlja se tako da jedna klopka ima smjer sjevera, druga jugozapada, a treća jugoistoka. Kako bi se osigurali jednoliki uvjeti na utjecaj insolacije i eventualnog nejednolikog zagrijavanja i hlađenja feromona, što može utjecati na različit intenzitet hlapljenja, odnosno privlačenje potkornjaka,
• visina korita postavljene klopke iznosi 1,3 m od tla,
• feromoni se postavljaju u središnji dio klopke (4. ulaz/rebro) - više feromona unutar klopke se postavljaju rubno na istoj visini kako bi se olakšalo širenje različitih feromonskih mirisa,
• nedostatak kod klopki ovog tipa je ispadanje čepova kroz koje se ocjeđuje voda iz korita klopke u kojemu se nakupljaju potkornjaci, a samim time i ispadanje potkornjaka,
• preporučuje se postavljati na stalak u obliku obrnutog slova „L“ kako bi se olakšalo izvlačenja korita  

Slika 2. Ecotrap klopka;
photo: Čehić, M.

 „ECOTRAP“

• dobro otvorena u svim smjerovima, tako da je naletna površina dosta velika,
• korito klopkle se postavlja na 1 m od površine tla
• nedostatak joj se očituje u materijalu nešto slabije trajnosti i kvalitete koji je sklon prelamanju prilikom postavljanja i održavanja, - postavljanje klopke ovoga tipa nešto je jednostavnije jer potkornjaci mogu biti sa svih strana lako ulovljeni u samu klopku,
• po potrebi učvrstiti korito/čašicu da bi se spriječilo ispadanje, - feromoni se, kao i u prethodnog tipa, postavljaju u sredinu klopke,
• više feromona postavlja se tako da se jedan od feromona postavlja u gornju polovicu, a drugi u donju polovicu klopke (ostavljene rupice za pričvršćivanje) zbog boljeg raspršivanja mirisnog atraktanta,

Feromoni

Smrču napada veliki broj štetnih insekata.  U našim uslovima najopasniji su već navedeni smrčin pisar (Ips typographus L.) i šestozubi smrčin potkornjak (Pityogenes chalcographus L.). Feromoni su sintetizirani za ova dva štetnika. U upotrebi su ampule Pheroprax za smrčinog pisara i Chalcoprax za šestozubog smrčinog potkornjaka. Cijena na njemačkom tržištu kesice pakovanje od 0.01 kg za prvi feromon je 17.30 a za drugi 18.90 eura[4].

Slika 3. Feromon-mamac za smrčinog pisara; photo: Čehić, M.

Metodologija pravilnog postavljanja lovnih klopki

Ova metodolgija je po uputama Katedre za zaštitu šuma i urbanog zelenina sa Šumarskog fakulteta u Sarajevu:

• Način postavljanja lovnih klopki je na udaljenosti od zdravih stabala (18-23 metra)
• Pravilno postavljanje feromonskih mamaca (treće rebro kod lovnih klopki Teyson na krajeve, dok kod Ecotrapa na sredinu visine klopke)
• Prostor oko klopki mora biti očišćen kao i korito
• Obilježiti klopke radi evidencije (Upisivanje GJ, odjela, redni broj klopke, datum kontrole i sl)
• Visina koritka klopke 90 cm.
• Međusobna udaljenost klopki (2-5 m) zbog spriječavanja miješnaja feromonskih mirisa

Kontrolu ulova prilagoditi vremenskim uslovima (Ako su temperature iznad 20^O C, sa malo ili bez padavina kontrole moraju biti češće svakih 7 dana, u protivnom svakih 14 dana).

Broj potkornjaka uhvaćenih u feromonske klopke znatno zavisi o okolišu i lokalnim uslovima kao što je temperatura, ekspozicija, osjetljivost stabla itd. (Lobinger, 1995.)[5]. Prema Lobingeru i Skatulla (1996)[6] u klopkama postavljenim na južnoj ekspoziciji ulovi su veći i do četiri puta u odnosu na sjeverne ekspozicije. To je potvrđeno i u istraživanjima provedenim u našim uslovima, iako su te razlike manje.

Čehić, M., MA šum.

Pratite aktivnosti i na našoj facebook stranici [click].

---

[1] Mešić, H.,Dautbašić M., Mujezinović, O. (2012): Upotreba feromosnkih klopki u praćenju i suzvijanju smrčinog pisara (Ips typographus L.) na planini Grmeč, Naše šume br. 26-27.

[2] Matić, V., Drinić, P., Stefanović, V.,Ćirić, M.i saradnici (1971): Stanje šuma u SR Bosni iHercegovini prema inventuri šuma na velikimpovršinama u 1964. - 1968. godini. Šumarskifakultet i insttut za šumarstvo u Sarajevu,Posebno izdanje broj 7., Sarajevo.

[3] Vranović, A. (2017): Potkornjaci - grobari bosanskohercegovačkih šuma !?, https://sumeisumarstvo.blogspot.ba/2017/01/potkornjaci-grobari-bosanskohercegovack.html

[4] https://www.grube.de/pheroprax-ampulle-fuer-buchdrucker-74-188/ i https://www.grube.de/chalcoprax-ampulle-fuer-kupferstecher-74-170/

[5] Lobinger, G., (1995): Einsatzmöglichkeiten vonBorkenkäferfallen. Allg. Forst. Z. Waldwirtsch.Umweltvorsorge 50, 198–201.

[6] Lobinger, G., Skatulla, U., (1996):Untersuchungen zum Einfluss von Sonnenlichtauf das Schwärmverhalten von Borkenkäfern.Anz. Schädl.kd. Pflanzenschutz Umweltschutz69, 183–185.

[7]   Priručnik za monitoring zdravstvenog stanja šuma i zaštite od potkornjaka (http://www.hbsume.ba/public/files/prirucnik_monitoring_zdravstvenog_stanja_suma.pdf)

Priča o Smrčku Smrekoviću

Pored vrelog sarajevskog asfalta, u ozloglašenim kvartovima bosanske metropole, ponikao je Smrčko. On njegovog dolaska na svijet život ga nije mazio. Bio je isuviše slab da bi se suprotstavio okolini, ali čvrsto odlučan da jednog dana postane glavna faca u kraju.

Kako je vrijeme prolazio i Smrčko jačao, time je i njegovo samopouzdanje raslo. Malo po malo počeo je da osvaja prostor i traži mjesto pod suncem. To su opazili lokalni mangupi i odlučili tome stati u kraj.

Jednog proljetnog jutra, dok se još uvijek nije potpuno razdanilo, trojica dječaka iz susjedne zgrade napali su mladog Smrčka.  Smrčko je pretrpio ozbiljne povrede koje se i danas vide na njegovom stablu, međutim, nije im ostao dužan. Uzvratio je svojim oštrim četinama i nanio dječacima žestoke ogrebotine. Dugo mu je trebalo da se oporavi i to je znatno uticalo na brzinu njegovog rasta, međutim nije se predavao.

Kako je vrijeme prolazilo, Smrčkovo nezadovoljstvo je raslo, a sa njim i prkos i želja da jednog dana naplati štetu koja mu je učinjena. Tako je jednog zimskog dana, dok je na glavi nosio teški, mokri snijeg opazio jednog starog komšiju koji ga je uvijek sa prezirom gledao. Komšija je izveo svog psa i dopustio mu da slobodno šetka i obilježava svoju teritoriju. Smrčko je ovo doživio kao atak na njegov posjed i kada se pas približio naglo je na njega bacio veliku količinu snijega što je psa prestrašilo i povrijedilo. Uvrijeđeni i bijesni komšija odmah je pohrlio da spasi svog ljubimca, odnio ga u stan i ubrzo se vratio sa sjekirom u namjeri da se osveti Smrčku. Uspio je svega nekoliko puta da udari Smrčka i to je bilo sasvim dovoljno da Smrčko pretpri trajne povrede. 

Nekako je Smrčko uspio da se odbrani bacajući preostali snijeg sa svoje krošnje i bodući svojim iglicama razjarenog komšiju. Sada možemo vidjeti Smrčkov hendikep oličen u njegovoj kratkoj frizuri i izranjavanom stablu.

Komšije su primjetile da imaju mladog delikventa u svom okruženju i odlučili da riješe taj problem. Doveli su velikog i strašnog čuvara Brezana da konstantno pazi na Smrčka. Međutim, pored loše raspoloženih i ozlojeđenih komšija našlo se i par komšinica koje su pokušale da razumiju Smrčka. Digle su svoj glas i uspjele da se izbore kako bi se Smrčku našlo adekvatno društvo i kako bi on svoje nezadovoljstvo i tugu barem malo ublažio. To društvo je činilo petoro braće i četiri sestre iz porodice Kalina, kao i pet članova iz plemena Forzika.

Pored njih odlučili su da mu pruže nekoga iz njegove vrste na koga se može ugledati, pa su mu doveli mlađeg brata Srećka koji je bio uzoran i lijepo vaspitan. Stalno se trudio da se kloni problema i da na sporiji, ali sigurniji način obezbjedi sebi opstanak. I uspio je u tome.

Danas, Smrčko je mnogo mirniji, trudi se da se ugleda na mlađeg brata Srećka koji ga je uveliko pretekao i pokazao mu kako na najljepši i najjednostavniji način može postati uspješan. Čak i komšije koje su ranije imale žestok sukob sa Smrčkom brižno paze na njega i trude se da mu svu njegu i ljubav nadoknade. Iskreno se nadamo da će jednog dana Smrčko uspjeti da prevaziđe sve teške trenutke kroz koje je prošao, a čije posljedice i danas osjeća i da će odrasti u lijepog, velikog i ponosnog člana svoje vrste.

(Damir Prljača, MA šumarstva)

Pratite aktivnosti i na našoj facebook stranici [click].