Percepcija javnosti o šumarima, šumarskim stručnjacima i preduzećima šumarstva

Dobro je poznato da javnost općenito uzeto ima negativno mišljenje o šumarima, šumarskim stručnjacima i preduzećima šumarstva. Naravno, to mišljenje uveliko zavisi od stepena obrazovanje ispitanika, posla koji radi, dobnoj strukturi, da li živi u ruralnoj ili urbanoj sredini, vezom sa šumom i sl. Razlozi za stvaranje takve percepcije su razno-razni. Tačno je, da je pojava nelegalnih aktivnosti jedan od najozbiljnijh problema u sektoru šumarstva. Međutim, često se zaboravlja da je korupcija jedan od najozbiljnijih problema BiH društva, te da sektor šumarstva ni po ovom pitanju nije drugačiji od sektora školstva, zdravstva, sudstva, politike i privrede u BiH.

Umjesto uvoda - Tipičan primjer mišljenja prodavača sendviča o akterima šumarstva

U šumariji gdje obavljam volonterski staž, čest je običaj da se prije odlaska na teren, kupe sendviči u lokalnoj radnji brze hrane. Čekajući u redu, pričao sam sa poznanikom o stravičnom zločinu koji se dogodio u Donjem Vakufu na Svjetski dan šuma, kada je šumokradica usmrtio dva šumara (zaposlenika Kantonalne uprave za šumarstvo) i jednog izvođača radova. Naš razgovor prekinuo je Sendvič-majstor: „Vi sječete koliko hoćete i gdje hoćete, a ja moram vama platiti kada hoću da sječem svoju šumu, pazi moju šumu. Moram zvat vas, platit vam i onda da mi vi kažete koliko smijem sjeći. Vi mi radite doznaku.“ Objasnio sam da je tako po odredbama Zakona o šumama koji su napisali mnogo pametniji ljudi i od njega a i od mene. Dodao sam da doznaku u privatnim šumama vrše zaposlenici Kantonalne uprave za šumarstvo, i da oni nemaju veze sa Šumskoprivrednim preduzećima. Sendvič-majstor, sada već uveliko crven u licu nastavlja: “Što ja ne mogu sjeći bez vas, to je moje?!“ Na njegov upit odgovorio sam da je šuma javno dobro koja daje mnoštvo opštekorisnih funkcije kao npr. čuvanje izvora pitke vode, stanište životinja (ptica), da su bitne za kisik. Naveo sam i da se iz šuma može sjeći sam onoliko koliko priraste u određenom period (da se šuma ne smije devastirati) i da taj posao znaju samo raditi šumarski stručnjaci i da to ne rade po svojoj volji nego po određenim „papirima“ (šumskoprivrednim osnovama). A tih 10 % što plati upravo financira navedene poslove, naknadu za općekorisne funckije i sl. Ponovo je Sendvič-majstor zapeo: „Čuj to, što to, a što plaćamo naknade, to je moje, na svom ja smijem raditi šta želim?“ Uslijedila su moja protu-pitanja u kojima sam ga pitao da li on ima kuću ili građevinsko zemljište? Da li je smio graditi kuću prije nego što je pribavio dozvole? Da li je smio graditi u visine koliko je htio? Pitao sam i zašto plaća porez na imovinu? Na kraju je samo izustio: „Zato vam se i desi kao ono u Donjem Vakufu. Vi sječete koliko i gdje hoćete. Čuvari budžetskih pozicija.“

Razlozi negativnih mišljenja javnosti spram šumarstva

Važan ako ne i najvažniji razlog za ovakva mišljenja je taj što akteri šumarstva nisu spremni da diskutuju o sumnjama javnosti (nekada opravdanim a često neopravdanim), te što preduzeća nemaju kvalitetno razvijenu PR službu (Služba za odnose sa javnošću). U tom smislu akteri šumarstva i preduzeća u diskusijama pričaju „šumarskim jezikom“, koriste termine „etat, obim sječa sa stanovišta principa kontinuiteta gazdovanja, obliko-visina“. Dakle služe se riječima koje najčešće samo oni međusobno razumiju.

Cijenjeni profesor sa fakulteta često je znao kazati: „Niko šumu i šumski ekosistem i procese vezane za šumu, ne poznaje bolje od nas samih: profesora, šumarskih inženjera, tehničara “. Akteri šumarstva, moraju se više eksponirati, uključivati u zaštitu npr. biodiverziteta (velika većina biodiverziteta nalazi se u šumama), igrati bitnu ulogu pri izdvajanju zaštićenih područja (jer često šume čine više od polovine zaštićenog područja), pisati saopćenja, izvještaje i radove razumljivim jezikom, otvarati se ka javnosti (rad sa najmlađima, saradnja sa lokalnim zajednicama), povećati transparentnost i sl. Kroz studij na Šumarskom fakultetu, studenti šumarstva stiču širok spektar znanja: od matematike, statistike, geodezije, GISa, pedologije, ekologije, klimatologije, preko hemije, botanike, genetike, sistematike, fiziologije, do izučavanja gljiva, insekata, upravljanja zaštićenim područjima, marketinga, odnosima sa javnošću, ekoturizma, politike i ekonomike a tek čiste šumarske nauke: sjemenarstvo, dendrometrija, prirast i prinos, uređivanje, inventura, uzgajanje, kulture, bujice, zašita šuma, iskorištavanje, mehanizacija... Na osnovu akceptiranih navedenih znanja šumarskih stručnjaci itekako mogu i moraju čini važan dio društva. Njihovo/naše mišljenje se mora uvažavati, a za takvo nešto ponovo je odgovornost najveća na njima/nama – šumarskim stručnjacima.

 

Umjesto zaključka

Samo je jedna branša na većem udaru javnosti prije šumarstva. Naravno, riječ je o lovstvu. Isti uzroci i smjernice mogu se primjeniti i na ovaj sektor. Na kraju pitam se šta bi Sendvić-majstor rekao da je krenuo s nama u oblizak terena i vidio ovakvu sliku, odnosno djelo lovokradice a možda i šumokradice ?! Možda bi rekao: „Što ja ne smijem ubiti lisicu i okačit je na stablo, na putu. Moja je, ja sam je vidio.“

Vulpes vulpes - lisica

Čehić, M., MA šum.

Pratite aktivnosti i na našoj facebook stranici [click].