21. Mart, „Međunarodni dan šuma“ - Šume i održivi gradovi

U novembru 1971. godine na Konferenciji FAO-a (Organizacija za hranu i poljoprivredu UN) dogovoreno je obilježavanje "Svjetskog dana šumarstva" 21. marta svake godine. Od 2007. do 2012. godine, Centar za međunarodna istraživanja šumarstva (CIFOR) sazivao je šest godišnjih sastanaka pod nazivom „Dan šuma“. O važnosti šuma govori činjenica da je 2011. godina bilo proglašena „Međunarodnom godinom šuma“. 

Konačno „Međunarodni dan šuma“ uspostavljen je rezolucijom Generalne skupštine UN-a 28. novembra 2012. godine,  a sve u cilju podizanja svijesti društva o značaju šuma, unapređenju održivog gospodarenja šumama i njihovoj zaštiti. [1]

Katalizator za "Dan šuma" bio je slučajni razgovor u Oksfordu u Engleskoj, u februaru 2007. godine, između dva naučnika koji su mislili da svijet potcjenjiva i zanemaruje značaj šuma u ublažavanju emisije ugljika. Također, dotični su vidjeli i potrebu za nova istraživanja u šumarstvu u kojima su informisali globalne kreatore politike i pregovarače UNFCCC-a. Nisu ni slutili da će konferencija danas postati jedan od najutjecajnijih svejtskih događaja o šumama i klimatskim promjenama. [2]

Na ovaj datum organizuju se razne manifestacije i podiže svijest društva o značaju šuma, unapređenju održivog gospodarenja šumama i njihovoj zaštiti. Najčešće aktivnosti se odnose na sadnju drveća. Svake godine „Međunarodni dan šuma“ obilježava se pod određenim motom kao što je npr. ovogodišnji „Šume i održivi gradovi - Učinimo naše gradove zelenijim, zdravijim i sretnijim mjestima za život”.

Ključne poruke ovogodišnjeg Međunarodnog Dana šuma: 

1. Šume i drveće čuvaju ugljik, što pomaže u ublažavanju utjecaja klimatskih promjena u i oko urbanih područja; 

2. Drveće takođe poboljšava lokalnu klimu; 

3. Strateška sadnja i pozicioniranje stabala u urbanim područjima može ubažiti temperature zraka do 8O C; 

4. Urbana stabla su odlični filteri zraka, te uklanjaju štetne agense iz istog; 5. Drveće dokazano ublažuje buku saobraćaja i industrije; 

6. Lokalno stanovništvo koristi voće, lišće, biljke i insekte koje pronalaze u gradskim parkovima; 

7. Ogrijevno drvo iz parkova i podignutih šuma i na periferiji gradova pruža obnovljivu energiju, što smanjuje pritiske na prirodne šume i oslanjanje na fosilna goriva; 

8. Šume u gradskim sredinama i oko njih pomažu u filtriranju i regulaciji vode, doprinoseći visokokvalitetnom snadbijevanju za stotine miliona ljudi. Šume takođe spriječavaju poplave; 

9. Dobro upravljane šumama i urbanim zelenilom pruža stanište, hranu i zaštitu za mnoge biljke i životinje, a pomaže i u održavanju i povećanju biodiverziteta; 

10. Šume u gradovima i okolnim područjima podstiču turizam, pomažu desetine hiljada poslova i podstiču izgradnju dinamičnih, energetskih i prosperitetnih zelenih ekonomija; 

11. Urbani zeleni prostori, uključujući šume, podstiču aktivan i zdrav način života, poboljšavaju mentalno zdravlje, spriječavaju bolesti i pružaju prostor ljudima za druženje.

Centralna manifestacija povodom Međunarodnog Dana šuma u BIH

U okviru obilježavanja „Međunarodnog dana šuma – 2018.“ u Bosni i Hercegovini, pod motom „Šume i održivi gradovi - Učinimo naše gradove zelenijim, zdravijim i sretnijim mjestima za život” u Donjem Vakufu će dana 21. marta 2018. godine (srijeda) u organizaciji Udruženja inženjera i tehničara šumarstva Federacije Bosne i Hercegovine (UŠIT FBiH), Ministarstva, poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Srednjobosanskog kantona – Kantonalne uprave za šumarstvo, ŠPD/ŠGD „Srednjobosanske šume/Šume Središnje Bosne“ d.o.o. Donji Vakuf i Općine Donji Vakuf, biti održana svečana manifestacija pod nazivom: “Centralna manifestacija za obilježavanje Međunarodnog dana šuma – 2018.” za Federaciju Bosne i Hercegovine. 

Podsjetimo se: Na “Međunarodni dan šuma” vršeći misiju zaštite šuma od bespravne sječe, 21.03.2017. godine u mjestu Sokolina, Općina Donji Vakuf, prilikom obavljanja službenih dužnosti smrtno su stradali uposlenici Kantonalne uprave za šumarstvo SBK - čuvari šuma, Omer Bašić i Ferid Rahmanović i Ševko Draginović - izvođač radova u šumarstvu.[3]

LITERATURA: 

[1] "International Day of Forests,", A/RES 67/200, United Nations General Assembly, November 28, 2012. http://www.fao.org/forestry/36014-02022d20f3c3e226276b36d32b2bc811a.pdf 

[2] "Summary of Forest Day 2" (PDF). Committee representing members of the Collaborative Partnership on Forests.

[3] Saopćenje za javnost UŠIT FBIH

 Muamer ČEHIĆ, MSc. šum.

Djelovanje snježnih lavina na šume i šumske ekosisteme – studij slučaja lavina Smčevice

Kroz historiju šume u našim uslovima su bile rijetko ugrožene od lavina, kako zbog klime, tako i zbog prebornog gospodarenja ovim prirodnim bogastvom. Ipak, ovo ne znači da u budućnosti neće biti ili da ne treba raditi na preventivnim zaštitnim mjerama u cilju sprječavanja ili ublažavanja djelovanja ovog štetnog i nepredvidivog abiotičkog čimbenika. Lavinom se smatra rušenje velikih masa snijega na padinama jačih nagiba, a javljaju se posebno u slučajevima kada na stari, već zaleđeni snijeg padne značajna količina novog snijega. Nastajanje ove prirodne nepogode ovisi o vrsti snijega, količini koja je pala, nagibu terena, temperaturnim oscilacijama i snazi vjetra, a lavinu može pokrenuti i čovjek ili životinja krećući se kritičnim terenima. Djelovanje snijega može biti suho ili vlažno. Suhe lavine javljaju se zimi, postižući velike brzine i ispred sebe stvaraju vjetar ogromne rušilačke snage. Vlažne lavine nastaju u proljeće kada počne otapanje snijega, a odlikuje ih relativno visok sadržaj stjenovitog morenskog materijala (i drveća) pomiješanog sa snijegom.

U teoriji svaka padina koja ima nagib veći od 15° (stupnjeva ili u procentima 27% nagiba) potencijalno nosi opasnost za nastajanje lavina. Najčešće se lavine pokreću na padinama između 35° i 45° (70 – 100%). Na padinama blažim od 30° (58%) takvi slučajevi su puno rjeđi, dok na padinama strmijim od 50° (120%) snijeg najčešće “proklizava” te se rijetko sakupi dostatna količina za pokretanje lavine.

Slika 1. Djelovanje lavine na šume

Utjecaj lavina na šume i šumske ekosisteme je u potpunosti negativan. Uzrokuje velike štete čije posljedice dugo traju i nikad ili se teško saniraju. Navedeno se ogleda kroz uništavanje velikih površina šuma i šumskog zemljišta, plodnog dijela tla te gubitku značajnih količina drvne mase i kvaliteta sortimenata. Za potvrdu navedenog poslužit ćemo se primjerom iz BiH u kojem je lavina uništila više od 11 ha šume.  Naime, u februaru 2012. g. nakon ogromnih snježnih padavina i temperaturnih oscilacija došlo je do pokretanje lavine i devastiranja dijela šume (Slika 1.). Sva drva masa je izvaljena i praktično „zgurana“ u donje dijelove. Sastojina u navedenom odjelu odnosno odsjeku[1] po proizvodnom tipu pripada subalpinskim šumama bukve pretežno na plitkim dolomitnim i krečnjačkim zemljištima (GK 1104). To su eutrofna plitika zemljišta male produktivnosti sa povećanom opasnošću od vjetroizvala. Što se tiče strukture drvne mase na zahvaćenoj površini, riječ je o mlađoj sastojini tanjih stabala prsnog promjera od 15 do 30 cm.

Slika 2. Stanje prije lavine

Slika 3. Stanje poslije lavine

Navedena lavina je po dosta toga specifična i upozorava koliko su naizgled sigurni tereni zapravo kritični. Ukupna duljina od najviše kote terena (vododjelnice) do granice šume i početka lavine je 270 m, od čega je nagib na 140 m duljine (od vrha) manji od 11 stupnjeva (20%). Najveći nagib na ovom terenu iznosi 28° (53%) ili u prosjeku 24° (44%) što je za čak 10° (18%) manje u odnosu na nagibe na kojima se lavine najčešće javljaju (Slika 4.). Ipak ovdje je uzrok bila velika količina napadanog snijega (2 m visine) u kratkom vremenu i smetovi (5-7 m visine) koje je vjetar napuhao na granicu šume te izmjena temperatura u kratkom vremenskom periodu.[2] Lavina je na relativno maloj relaciji postigla veliku brzinu i ogromnu rušilačku moć, uništavajući šumu u duljinii od gotovo 600 m (Slika 3.). 

Slika 4. Vertikalni profil područja na kojem je nastala lavina lavine

Osnovne karakteristike lavine
Duljina	130 m
Širina	220 m
Zapremina snijega	22.000 – 35.200 m3
Duljina uništenog dijela šume lavinom	595 m
Širina uništenog dijela šume lavinom	Gornji dio 220 m; srednji dio 180 m, donji dio 40 m
Površina uništenog dijela šume	11,00 ha
Uništeno drvne mase	600 m3

Tablica 1. Osnovne karakteristike lavine

     

Na osnovu kriterija za određivanja stupnja jačine lavine po njenom postanku određenu u većini europskih zakonodavnih sistema ova lavina je svrstana u srednju-veliku oznake (3-4).

Stupanj	Ishod	Šteta	Veličina
Srednja (3)	Snježna masa stiže do dna same padine	Oštećenja drveća, građevina i vozila	Duljina  <1000 m Zapremina <10000 m3
Velika (4)	Snijeg prelazi sve nizbrdice i ravnine	Obaranje drveća, građevina i vozila	Duljina  >1000 m Zapremina >10000 m3

Tablica 2. Kriterij za određivanje vrste i jačine lavine

     

Neke se lavine mogu spriječiti. Druge pak ne mogu. Lavine koje uzrokuju klimatske promjene nije moguće spriječiti.  Jedna od mjera borbe protiv lavina koja se pokazala kao dobra je pošumljavanje ogoljelih površina i navedeno preborno gospodarenje. Šuma i šumski ekosistem u planinskim područjima ima veoma važnu ulogu u cilju spriječavanja nastanka lavina. U tom smislu gazdovanje šumama na spomenutim kritičnim područjima treba isključiti ili prilagoditi/izraditi poseban plan gazdovanja sa minimalnim intenzitetom sječa koji bi u biti trebale imati sanitarni karakter, uz podizanje i održavanje zaštitnih pojaseva i konstantni monitoring. Navedeno se najbolje postiže održavanjem prebornih šuma i prebornim sistemom gospodarenjem nastalog u Švicarskoj, u zemlji koja je u velikoj mjeri ugrožena od lavina i gdje se korišteni sistem pokazao uspješnim.

Tekst objavljen u časopisu Hrvatske šume: 

Čehić, M. (2017): „Djelovanje snježnih lavina na šume i šumske ekosisteme – studij slučaja lavina Smčevice“, Hrvatske šume - Časopis za popularizaciju šumarstva, Zagreb, br. 252, str. 32-33 (ISSN 1330-6480) (link: http://casopis.hrsume.hr/pdf/252.pdf#page=32)

Muamer ČEHIĆ, MSc. šum.

---

[1] Lavina Smrčevice: Odjel 101, odsjek c, GJ Ogara-Gunjača, ŠGP Gornjevrbasko, Šumarija Gornji Vakuf-Uskoplje, ŠGD ŠBS/ŠSB DOO, Županija Središnja Bosna, FBiH, BiH.

[2] Na osnovu podataka preuzetih iz Meteorološkog godišnjaka za 2012. g. koji publikuje Federalni hidrometeorološki zavod BiH, da se zaključiti da su temperature u februaru prilično oscilirale uz ogromne količine snijega (maksimalna količina snijega je pala 4. 2. a minimalna temperatura od -23,3 °C je zabilježena 9. 2. a maksimalna od 14.4 °C već 24. februara).   

Percepcija javnosti o šumarima, šumarskim stručnjacima i preduzećima šumarstva

Dobro je poznato da javnost općenito uzeto ima negativno mišljenje o šumarima, šumarskim stručnjacima i preduzećima šumarstva. Naravno, to mišljenje uveliko zavisi od stepena obrazovanje ispitanika, posla koji radi, dobnoj strukturi, da li živi u ruralnoj ili urbanoj sredini, vezom sa šumom i sl. Razlozi za stvaranje takve percepcije su razno-razni. Tačno je, da je pojava nelegalnih aktivnosti jedan od najozbiljnijh problema u sektoru šumarstva. Međutim, često se zaboravlja da je korupcija jedan od najozbiljnijih problema BiH društva, te da sektor šumarstva ni po ovom pitanju nije drugačiji od sektora školstva, zdravstva, sudstva, politike i privrede u BiH.

Umjesto uvoda - Tipičan primjer mišljenja prodavača sendviča o akterima šumarstva

U šumariji gdje obavljam volonterski staž, čest je običaj da se prije odlaska na teren, kupe sendviči u lokalnoj radnji brze hrane. Čekajući u redu, pričao sam sa poznanikom o stravičnom zločinu koji se dogodio u Donjem Vakufu na Svjetski dan šuma, kada je šumokradica usmrtio dva šumara (zaposlenika Kantonalne uprave za šumarstvo) i jednog izvođača radova. Naš razgovor prekinuo je Sendvič-majstor: „Vi sječete koliko hoćete i gdje hoćete, a ja moram vama platiti kada hoću da sječem svoju šumu, pazi moju šumu. Moram zvat vas, platit vam i onda da mi vi kažete koliko smijem sjeći. Vi mi radite doznaku.“ Objasnio sam da je tako po odredbama Zakona o šumama koji su napisali mnogo pametniji ljudi i od njega a i od mene. Dodao sam da doznaku u privatnim šumama vrše zaposlenici Kantonalne uprave za šumarstvo, i da oni nemaju veze sa Šumskoprivrednim preduzećima. Sendvič-majstor, sada već uveliko crven u licu nastavlja: “Što ja ne mogu sjeći bez vas, to je moje?!“ Na njegov upit odgovorio sam da je šuma javno dobro koja daje mnoštvo opštekorisnih funkcije kao npr. čuvanje izvora pitke vode, stanište životinja (ptica), da su bitne za kisik. Naveo sam i da se iz šuma može sjeći sam onoliko koliko priraste u određenom period (da se šuma ne smije devastirati) i da taj posao znaju samo raditi šumarski stručnjaci i da to ne rade po svojoj volji nego po određenim „papirima“ (šumskoprivrednim osnovama). A tih 10 % što plati upravo financira navedene poslove, naknadu za općekorisne funckije i sl. Ponovo je Sendvič-majstor zapeo: „Čuj to, što to, a što plaćamo naknade, to je moje, na svom ja smijem raditi šta želim?“ Uslijedila su moja protu-pitanja u kojima sam ga pitao da li on ima kuću ili građevinsko zemljište? Da li je smio graditi kuću prije nego što je pribavio dozvole? Da li je smio graditi u visine koliko je htio? Pitao sam i zašto plaća porez na imovinu? Na kraju je samo izustio: „Zato vam se i desi kao ono u Donjem Vakufu. Vi sječete koliko i gdje hoćete. Čuvari budžetskih pozicija.“

Razlozi negativnih mišljenja javnosti spram šumarstva

Važan ako ne i najvažniji razlog za ovakva mišljenja je taj što akteri šumarstva nisu spremni da diskutuju o sumnjama javnosti (nekada opravdanim a često neopravdanim), te što preduzeća nemaju kvalitetno razvijenu PR službu (Služba za odnose sa javnošću). U tom smislu akteri šumarstva i preduzeća u diskusijama pričaju „šumarskim jezikom“, koriste termine „etat, obim sječa sa stanovišta principa kontinuiteta gazdovanja, obliko-visina“. Dakle služe se riječima koje najčešće samo oni međusobno razumiju.

Cijenjeni profesor sa fakulteta često je znao kazati: „Niko šumu i šumski ekosistem i procese vezane za šumu, ne poznaje bolje od nas samih: profesora, šumarskih inženjera, tehničara “. Akteri šumarstva, moraju se više eksponirati, uključivati u zaštitu npr. biodiverziteta (velika većina biodiverziteta nalazi se u šumama), igrati bitnu ulogu pri izdvajanju zaštićenih područja (jer često šume čine više od polovine zaštićenog područja), pisati saopćenja, izvještaje i radove razumljivim jezikom, otvarati se ka javnosti (rad sa najmlađima, saradnja sa lokalnim zajednicama), povećati transparentnost i sl. Kroz studij na Šumarskom fakultetu, studenti šumarstva stiču širok spektar znanja: od matematike, statistike, geodezije, GISa, pedologije, ekologije, klimatologije, preko hemije, botanike, genetike, sistematike, fiziologije, do izučavanja gljiva, insekata, upravljanja zaštićenim područjima, marketinga, odnosima sa javnošću, ekoturizma, politike i ekonomike a tek čiste šumarske nauke: sjemenarstvo, dendrometrija, prirast i prinos, uređivanje, inventura, uzgajanje, kulture, bujice, zašita šuma, iskorištavanje, mehanizacija... Na osnovu akceptiranih navedenih znanja šumarskih stručnjaci itekako mogu i moraju čini važan dio društva. Njihovo/naše mišljenje se mora uvažavati, a za takvo nešto ponovo je odgovornost najveća na njima/nama – šumarskim stručnjacima.

 

Umjesto zaključka

Samo je jedna branša na većem udaru javnosti prije šumarstva. Naravno, riječ je o lovstvu. Isti uzroci i smjernice mogu se primjeniti i na ovaj sektor. Na kraju pitam se šta bi Sendvić-majstor rekao da je krenuo s nama u oblizak terena i vidio ovakvu sliku, odnosno djelo lovokradice a možda i šumokradice ?! Možda bi rekao: „Što ja ne smijem ubiti lisicu i okačit je na stablo, na putu. Moja je, ja sam je vidio.“

Vulpes vulpes - lisica

Čehić, M., MA šum.

Pratite aktivnosti i na našoj facebook stranici [click].

Upotreba feromonskih klopki u suzbijanju štetnih insekata smrče - potkornjaka

Svi članovi šumskog ekosistema, s posebnim naglaskom na insekte, pri normalnoj (optimalnoj) brojnosit populacije imaju pozitivan uticaj na ekosistem i gotovo ne pričinjavaju nikakve štete. Međutim, ukoliko je brojnost određene vrste insekata povećana usljed poremećaja biotičke ravnoteže i lanca ishrane nastju katastrofalne posljedice. Smrčin pisar (Ips typographus L.) je vrsta koja se često nalazi u stanju povećane brojnosti.[1]

Šume i šumska zemljišta u BiH zauzimaju 2.709.796 ha (Matić i sar., 1971)[2], odnosno 51% ukupne površine. Po preliminarnim podacima II Državne inventurepovršina pod šumama se povećala na 60 %. Zaliha četinara iznosti 107 m³ , a lišćara 183 miliona m³.  Udio smrče u ukupnoj površini četinara iznosi 31.355 ha.

Slika 1. Kultura smrče; photo: Čehić, M.

Stabilnost šumskih ekosistema je pod uticajem velikog broja faktora abiotske i biotske prirode. Važan faktor biotske prirode su svakako potkornjaci, sa 44 registrovane vrste u BiH, od kojih se dvadesetak razvija na četinarima. Potkornjaci su sekundarni štetnici koji u povoljnim uvjetima (prenamnoženja) prelaze u primarne štetnike, o čemu ste više mogli čitati u članku objavljenom na našem blogu (Vranović, 2017)[3].

Mjere zaštite/borbe protiv potkornjaka dijele se na
Preventivne:
- način gospodarenja
- feromonske klopke
- lovna stabla
- pravovremeno i pravilno izvođenja radova sječe i izvoza

Represivne:
- pravovremene sanitarne sječe i izvoz zaraženih stabala

Feromonske klopke

Feromoni su primamljive tvari koje luče mirise specifične za određenu vrstu, te stoga omogućuju potpuno selektivno suzbijanje insekata. Seksualni hormoni - feromoni su prvi put sintezovani i primjenjeni u USA, a kasnije nakon dobijanje prvih rezultata su prenijeti u Evropu, najprije u Švicarsku a zatim u Francusku, a nakon toga feromonske klopke su našle praktičnu primjenu i u drugim evropskim zamljama. Kontrola populacije potkornjaka pomoću feromonskih klopki je jedna od biotheničkih mjera borbe u cilju suzbijanja istih. Uloga feromonskih klopki u prognozi suzbijanja ekonomski značajnih štetočina je ogromna. Očitavanjem feromonskih klopki, registruju se prvi uslovi i signalizira prisustvo štetnog organizma. Na ovaj način moguće je u toku cijle vegetacione sezone pratiti dinamiku kretanja štetnog organizma.

Cilj postavljanja

• na osnovu mirisnih komponenti feromona privući i zadržati odraslog imaga u klopci do prebrojavanja i uništavanja, 
• dugoročno ustanoviti dinamiku populacije najčešćih vrsta potkornjaka s obzirom na naše klimatske i druge prilike na razini ŠGP kako bi se mogla uspostaviti pravilna i pravovremena dijagnoza,razrada preventivnih, profilatičkih i terapijskih mjera suzbijanja, 
• prognoza daljnjeg razvoja štetnih vrsta i kontinuirani monitoring.

Pravovremeno postavljanje

• cilj je izvući što više potkornjaka prve generacije iz sastojine i spriječiti stvaranje druge ili treće generacije, u zavisnosti o vrsti,
• pravovremenim postavljanjem feromonskih klopki i praćenjem brojnosti može se spriječiti pojava gradacije i znatno reducirati brojnost (do 80%),
• prvo ubušivanje potkornjaka u proljeće može se očekivati kada je u sastojini temperatura bar 3 dana 14 – 15 ˚C,
• prva generacija/rojenje (zavisno o vrsti) ranih potkornjaka javlja se rano u proljeće već pri temperaturi 22 – 24˚C, u periodu od 13 – 16 h, (I rojenje obično krajem marta - do sredine aprila, II rojenje obično kraj juna do sredinje jula)
• gradacija potkornjaka na nekom području može potrajati 3-4 godine.

Tipovi klopki

„THEYSON“

•  naletni tip klopke, dobrih mehaničkih svojstava, čvrstoće, trajnosti i oblika koji postiže najuspješnije ulove potkornjaka,
• postavljanje: na način da se unutar sastojine ili na rubu postave na 20 m (± 2 m) od živućeg stabla sa naletnom (širom) plohom okrenutom u smjeru dominantnog vjetra zbog boljeg raspršivanja feromonskog mirisa i ulijetanja potkornjaka,
• kombinacija više klopki: tako da se klopke rasporede kao zvijezda ili „Y“, s tim da se u samo jednu klopku postave feromoni za određenu vrstu potkornjaka. Postavlja se tako da jedna klopka ima smjer sjevera, druga jugozapada, a treća jugoistoka. Kako bi se osigurali jednoliki uvjeti na utjecaj insolacije i eventualnog nejednolikog zagrijavanja i hlađenja feromona, što može utjecati na različit intenzitet hlapljenja, odnosno privlačenje potkornjaka,
• visina korita postavljene klopke iznosi 1,3 m od tla,
• feromoni se postavljaju u središnji dio klopke (4. ulaz/rebro) - više feromona unutar klopke se postavljaju rubno na istoj visini kako bi se olakšalo širenje različitih feromonskih mirisa,
• nedostatak kod klopki ovog tipa je ispadanje čepova kroz koje se ocjeđuje voda iz korita klopke u kojemu se nakupljaju potkornjaci, a samim time i ispadanje potkornjaka,
• preporučuje se postavljati na stalak u obliku obrnutog slova „L“ kako bi se olakšalo izvlačenja korita  

Slika 2. Ecotrap klopka;
photo: Čehić, M.

 „ECOTRAP“

• dobro otvorena u svim smjerovima, tako da je naletna površina dosta velika,
• korito klopkle se postavlja na 1 m od površine tla
• nedostatak joj se očituje u materijalu nešto slabije trajnosti i kvalitete koji je sklon prelamanju prilikom postavljanja i održavanja, - postavljanje klopke ovoga tipa nešto je jednostavnije jer potkornjaci mogu biti sa svih strana lako ulovljeni u samu klopku,
• po potrebi učvrstiti korito/čašicu da bi se spriječilo ispadanje, - feromoni se, kao i u prethodnog tipa, postavljaju u sredinu klopke,
• više feromona postavlja se tako da se jedan od feromona postavlja u gornju polovicu, a drugi u donju polovicu klopke (ostavljene rupice za pričvršćivanje) zbog boljeg raspršivanja mirisnog atraktanta,

Feromoni

Smrču napada veliki broj štetnih insekata.  U našim uslovima najopasniji su već navedeni smrčin pisar (Ips typographus L.) i šestozubi smrčin potkornjak (Pityogenes chalcographus L.). Feromoni su sintetizirani za ova dva štetnika. U upotrebi su ampule Pheroprax za smrčinog pisara i Chalcoprax za šestozubog smrčinog potkornjaka. Cijena na njemačkom tržištu kesice pakovanje od 0.01 kg za prvi feromon je 17.30 a za drugi 18.90 eura[4].

Slika 3. Feromon-mamac za smrčinog pisara; photo: Čehić, M.

Metodologija pravilnog postavljanja lovnih klopki

Ova metodolgija je po uputama Katedre za zaštitu šuma i urbanog zelenina sa Šumarskog fakulteta u Sarajevu:

• Način postavljanja lovnih klopki je na udaljenosti od zdravih stabala (18-23 metra)
• Pravilno postavljanje feromonskih mamaca (treće rebro kod lovnih klopki Teyson na krajeve, dok kod Ecotrapa na sredinu visine klopke)
• Prostor oko klopki mora biti očišćen kao i korito
• Obilježiti klopke radi evidencije (Upisivanje GJ, odjela, redni broj klopke, datum kontrole i sl)
• Visina koritka klopke 90 cm.
• Međusobna udaljenost klopki (2-5 m) zbog spriječavanja miješnaja feromonskih mirisa

Kontrolu ulova prilagoditi vremenskim uslovima (Ako su temperature iznad 20^O C, sa malo ili bez padavina kontrole moraju biti češće svakih 7 dana, u protivnom svakih 14 dana).

Broj potkornjaka uhvaćenih u feromonske klopke znatno zavisi o okolišu i lokalnim uslovima kao što je temperatura, ekspozicija, osjetljivost stabla itd. (Lobinger, 1995.)[5]. Prema Lobingeru i Skatulla (1996)[6] u klopkama postavljenim na južnoj ekspoziciji ulovi su veći i do četiri puta u odnosu na sjeverne ekspozicije. To je potvrđeno i u istraživanjima provedenim u našim uslovima, iako su te razlike manje.

Čehić, M., MA šum.

Pratite aktivnosti i na našoj facebook stranici [click].

---

[1] Mešić, H.,Dautbašić M., Mujezinović, O. (2012): Upotreba feromosnkih klopki u praćenju i suzvijanju smrčinog pisara (Ips typographus L.) na planini Grmeč, Naše šume br. 26-27.

[2] Matić, V., Drinić, P., Stefanović, V.,Ćirić, M.i saradnici (1971): Stanje šuma u SR Bosni iHercegovini prema inventuri šuma na velikimpovršinama u 1964. - 1968. godini. Šumarskifakultet i insttut za šumarstvo u Sarajevu,Posebno izdanje broj 7., Sarajevo.

[3] Vranović, A. (2017): Potkornjaci - grobari bosanskohercegovačkih šuma !?, https://sumeisumarstvo.blogspot.ba/2017/01/potkornjaci-grobari-bosanskohercegovack.html

[4] https://www.grube.de/pheroprax-ampulle-fuer-buchdrucker-74-188/ i https://www.grube.de/chalcoprax-ampulle-fuer-kupferstecher-74-170/

[5] Lobinger, G., (1995): Einsatzmöglichkeiten vonBorkenkäferfallen. Allg. Forst. Z. Waldwirtsch.Umweltvorsorge 50, 198–201.

[6] Lobinger, G., Skatulla, U., (1996):Untersuchungen zum Einfluss von Sonnenlichtauf das Schwärmverhalten von Borkenkäfern.Anz. Schädl.kd. Pflanzenschutz Umweltschutz69, 183–185.

[7]   Priručnik za monitoring zdravstvenog stanja šuma i zaštite od potkornjaka (http://www.hbsume.ba/public/files/prirucnik_monitoring_zdravstvenog_stanja_suma.pdf)

Priča o Smrčku Smrekoviću

Pored vrelog sarajevskog asfalta, u ozloglašenim kvartovima bosanske metropole, ponikao je Smrčko. On njegovog dolaska na svijet život ga nije mazio. Bio je isuviše slab da bi se suprotstavio okolini, ali čvrsto odlučan da jednog dana postane glavna faca u kraju.

Kako je vrijeme prolazio i Smrčko jačao, time je i njegovo samopouzdanje raslo. Malo po malo počeo je da osvaja prostor i traži mjesto pod suncem. To su opazili lokalni mangupi i odlučili tome stati u kraj.

Jednog proljetnog jutra, dok se još uvijek nije potpuno razdanilo, trojica dječaka iz susjedne zgrade napali su mladog Smrčka.  Smrčko je pretrpio ozbiljne povrede koje se i danas vide na njegovom stablu, međutim, nije im ostao dužan. Uzvratio je svojim oštrim četinama i nanio dječacima žestoke ogrebotine. Dugo mu je trebalo da se oporavi i to je znatno uticalo na brzinu njegovog rasta, međutim nije se predavao.

Kako je vrijeme prolazilo, Smrčkovo nezadovoljstvo je raslo, a sa njim i prkos i želja da jednog dana naplati štetu koja mu je učinjena. Tako je jednog zimskog dana, dok je na glavi nosio teški, mokri snijeg opazio jednog starog komšiju koji ga je uvijek sa prezirom gledao. Komšija je izveo svog psa i dopustio mu da slobodno šetka i obilježava svoju teritoriju. Smrčko je ovo doživio kao atak na njegov posjed i kada se pas približio naglo je na njega bacio veliku količinu snijega što je psa prestrašilo i povrijedilo. Uvrijeđeni i bijesni komšija odmah je pohrlio da spasi svog ljubimca, odnio ga u stan i ubrzo se vratio sa sjekirom u namjeri da se osveti Smrčku. Uspio je svega nekoliko puta da udari Smrčka i to je bilo sasvim dovoljno da Smrčko pretpri trajne povrede. 

Nekako je Smrčko uspio da se odbrani bacajući preostali snijeg sa svoje krošnje i bodući svojim iglicama razjarenog komšiju. Sada možemo vidjeti Smrčkov hendikep oličen u njegovoj kratkoj frizuri i izranjavanom stablu.

Komšije su primjetile da imaju mladog delikventa u svom okruženju i odlučili da riješe taj problem. Doveli su velikog i strašnog čuvara Brezana da konstantno pazi na Smrčka. Međutim, pored loše raspoloženih i ozlojeđenih komšija našlo se i par komšinica koje su pokušale da razumiju Smrčka. Digle su svoj glas i uspjele da se izbore kako bi se Smrčku našlo adekvatno društvo i kako bi on svoje nezadovoljstvo i tugu barem malo ublažio. To društvo je činilo petoro braće i četiri sestre iz porodice Kalina, kao i pet članova iz plemena Forzika.

Pored njih odlučili su da mu pruže nekoga iz njegove vrste na koga se može ugledati, pa su mu doveli mlađeg brata Srećka koji je bio uzoran i lijepo vaspitan. Stalno se trudio da se kloni problema i da na sporiji, ali sigurniji način obezbjedi sebi opstanak. I uspio je u tome.

Danas, Smrčko je mnogo mirniji, trudi se da se ugleda na mlađeg brata Srećka koji ga je uveliko pretekao i pokazao mu kako na najljepši i najjednostavniji način može postati uspješan. Čak i komšije koje su ranije imale žestok sukob sa Smrčkom brižno paze na njega i trude se da mu svu njegu i ljubav nadoknade. Iskreno se nadamo da će jednog dana Smrčko uspjeti da prevaziđe sve teške trenutke kroz koje je prošao, a čije posljedice i danas osjeća i da će odrasti u lijepog, velikog i ponosnog člana svoje vrste.

(Damir Prljača, MA šumarstva)

Pratite aktivnosti i na našoj facebook stranici [click].

Održivo upravljanje šumskim ekosistemima

Struktura terestričnih ekosistema podrazumijeva prostornu organizaciju abiotičke komponente (staništa, biotopa) i biotičke komponente (biocenoze). Struktura biocenoze određena je biodiverzitetom koji je izdiferenciran na sinuzije – ekološke komplekse i strukturne i funkcionalne jedinice biocenoze. Tipičan primjer evolucijskog odraza u postizanju prirodnog savršenstva su šume zajednice, odnosno šumski ekosistemi.[1] Šumski ekosistemi spadaju među najvažnije i najsloženije kopnene ekosisteme sa biodiverzitetom koji čine različite biljne i životinjske vrste, gljive i mikroorganizmi.[2]

Prirodni resursi po nekim definicijama označavaju količinu postojeće biološke raznolikosti u različitim ekosistemima. Sirovine se smatraju prirodnim resursima, ako se crpe i (po potrebi) pročišćavaju, a da nije potrebna njihova proizvodnja. U tom smislu rudarstvo, crpljenje nafte, ribolov i šumarstvo se smatraju iskorištavanjem prirodnih resursa dok poljoprivreda (za koju je potrebna ljudska djelatnost) ne spada u prirodne resurse.

Cilj upravljanja resursima je da se racionalno koriste u zadovoljavanju potreba sadašnjih generacija i da se sačuvaju za potrebe budućih generacija, imajući na umu da je danas manje aktuelna podjela na obnovljive i neobnovljive resurse, a više na iscrpne i neiscrpne, pri čemu se pokazalo da su neki neobnovljivi resursi praktično neiscrpni (zalihe mineralnih soli), a obnovljivi iscrpni. [3]

Djelatnosti u oblasti šumarstva BiH je u skladu sa principom kontinuiteta gazdovanja; photo: Čehić, M.

Održivo gazdovanje [upravljanje] šumama obuhvata uzgoj, zaštitu i korištenja šuma i šumskog zemljišta te izgradnju i održavanje šumske infrastrukture. Održivo gazdovanje šumama predstavlja korištenje šuma i šumskog zemljišta na način i po stopi, koji/a održava biološku raznovrstnost, produktivnost, sposobnost obnavljanja, vitalnost i potencijal šuma da sada i u budućnosti obavljaju značajne ekološke, ekonomske i socijalne funkcije na lokalnom, nacionalnom i globalnom nivou, a da pri tome ne prouzrokuje šetu drugim ekosistemima.[4]

Historijiski razvoj održivog upravljanja šumama

Javne odredbe koje se odnose na višegeneracijsko korištenje šuma su vjerovatno jedan od najstarijih oblika dugoročne politike zaštite okoliša i prirodnih resursa. Običajno pravo [5] [6], kodifikovano polovinom 14. stoljeća, uređuje korištenje šuma u skladu sa zahtjevima i mogućnostima svoga vremena (Mantel 1990). Lokalna pravilo Palatina iz 1295. glasilo je: „Drvo posječeno u lokalnom području stoji na raspolaganju lokalnom stanovništvu.“ Zabilježeni su zakoni iz 1330.,  kojima se propisuje umjerena sječa koja ne dovodi do devastacije šume. Slična načela izražena su kasnije u lokalnim zakonima mnogih komuna, samostana, općina i gradova. Korišteni su propisi o izričitim zabranama sječe plodovitog drveća i vrsta koje su važne za lokalnu opskrbu ogrijevom. Šume okolnih naselja bile su namijenjenje samo za lokalne korisnike i bile su podijeljene u godišnjim sječnim jedinicama. Nakon sječe, takve jedinice su zaštićivane od ispaše do osiguranja ponovnog rasta. Tokom 15. i 16. stoljeća, izrada i isporuka trupaca iz šuma nije mogla zadovoljiti rastuće potrebe za ogrijevom, građevinarstva, proizvodnju soli [7], i rastuće potrebe metalurgije, što je uzrokovalo mnoge posljedice dijelovima srednje Europe.

Korak po korak, politika i zakoni uvode principe obnovljivog korištenja prirodnih resursa koji su prisutni i danas (Zürcher 1965). Pojam održivi koristio je Hans Carl von Carlowitz, otac održivog prinosa u šumarstvu, već 1713. godine: "Najveća umjetnost, nauka, marljivost i institucija zemalja će se osloniti na način očuvanja i gajenja šuma koji treba preduzeti kako bi se osiguralo trajno, stabilno i održivo korištenje, jer je to neophodno, jer bez šuma zemlja u svojoj suštini ne može ostati.“ Početkom XIX stoljeća, tačnije 1804. godine, Georg-Ludwig Hartig formulisao je načelo održivog šumarstva u svom kapitalnom djelu Oporezivanje šuma: "Nije moguće očekivati ​​potrajno šumarstvo, ako se proizvodnja trupaca iz šuma ne računa prema održivosti... Bilo bi pametno prema tome oporezovati [procijeniti] šumu, ali s ciljem da ih trenutne generacije koristite na takav način da bi njihovi potomci mogli izvući barem onoliko prednosti koliko ih trenutne generacije koriste." Tokom 1841. godine, Carl Heyer upućuje tehnike održivosti šumarske proizvodnje. Do 1850. godine, moglo bi se reći da je većina šumskih područja došla pod neku vrstu dugoročnog sistema korištenja šuma.

Njemačka šumarska škola imala je veliki utjecaj na naše stručnjake; photo; Čehić, M.

Prijelaz dobijanja energije sa drveta na mineralni ugljen u 19. i fosilna goriva u 20. stoljeću doveo je do oslobađanja pritiska sa drveta, što radikalno mijenja put korištenja šuma za industrijski i ekonomski razvoj u zemlji. To je bio presudan element pretvaranja šumarstva u moderni sektor privrede, u skladu sa načelima održivog upravljanja obnovljivih resursa. Metode za praktičnu primjenu održivog korištenja šuma razvile su se iz naučnih modela koji kažu da intenzitet sječa treba prilagoditi dugoročnom proizvodnom potencijalu šumskih sastojina.

Održivi gazdovanje kao temelj višenamjenskog šumarstva

Održivi razvoj polazi od načela da sadašnji nivo potrošnje i njegov efekat na okoliš mora poštivati ​​ravnotežu koja čini potrebni prostor za manevrisanje budućih mogućnosti. Održivost ne izražava namjeru za korištenje sredstava; već predstavlja ono što ljudi, društvene i političke zajednice moraju prepoznati kao vrijedno čuvanja i vrijedno odgovornog upravljanja. Održivo gazdovanje je temelj prakse višenamjenskog(multifunkcionalnog) šumarstva, o čemu ste mogli čitati u tekstu objavljenom na našem bolgu.

Višenamjensko gazdovanje šumama je oblik održivog gazdovanja šumama do obima, koji trajno održava glavne funkcije i komponente šumskog eksositema. [8]

Šume pružaju proizvodne ali i opštekorisne funkcije; photo: Čehić, M.

Značenje održivog gazdovanja kroz multifunkcionalno šumarstvo širi se od primarnog fokusa proizvodnje trupaca do uključivanja širokog spektra različitih kombinacija namjene šuma i ispunjavanja privrednih potreba i mogućnosti, kao i rješavanja dinamičkih promjena društvenih i kulturnih vrijednosti (Schmithüsen, Seeland 2006). U modernom poslovanju definicija orijentisanog-upravljanja, kao što ju je formulisao Speidel (1984) glasi: „Održivo šumarstvo znači sposobnost vlasnika šuma i šumskih preduzeća da proizvode trupce, te da se brinu za infrastrukturne usluge kao i za pružanje usluge zaštite okoliša za korist sadašnjih i budućih generacija.“ To znači održavanje i stvaranje preduzetničke uslova potrebnih za trajno i neprekidno optimalno ispunjenje ekonomskih i ekstraekonomskih potreba i ciljeva. Održivo šumarstvo se bavi vremenskom perspektivom (stalno i trajno), vrstama aktivnosti (održavanje i stvaranje), ciljevima (potrebe i ciljevi), te kvalifikacijskim uslovima (optimalno ispunjavanje). Praksa upravljanje koja odgovara potrebama i vrijednostima modernog društva uzima u obzir šumu kao višenamjenski resurs, specifični ekosistem, potrebu održavanja biološke raznolikosti te razvoj potencijala privrednih i društvenih šuma u ruralnim i urbanim područjima (Bauer i sur 2004;. Bouriaud, Schmithüsen 2005).

(Muamer Čehić, MA šumarstva)

Pratite aktivnosti i na našoj facebook stranici [click].

*Napomena: Osnova za ovaj tekst crpljena je iz rada: Schmithusen, F.:"Multifunctional forestry practices as a land use strategy to meet increasing private and public demands in modern societies", Journal of forest science, 53, 2007 (6): 290–298 i u dobrom dijelu predstavlja prijevod istog. Ostale korištene reference posebno su istaknute.

---

[1] Redžić, S.: „Struktura i dinamika biocenoza kao indikator stabilnosti šumskih ekosistema“, ANUBIH, Zbornik radova: Posebna izdanja – Odjelenje prirodnih i matematičkih nauka, Knjiga 19, Naučna konferencija: Šume – indikator kvaliteta okoliša, 2011. godine

[2] Beus, V., Vojniković, S.: „Specifičnosti šumske vegetacije Bosne i Hercegovine“, ANUBIH, Zbornik radova: Posebna izdanja – Odjelenje prirodnih i matematičkih nauka, Knjiga 19, Naučna konferencija: Šume – indikator kvaliteta okoliša, 2011. godine

[3] Bozalo, G., Lojo., A. (2014): Uređivanje šuma – skripta predavanja, Šumarski fakultet, Sarajevo, str. 1.

[4] MCPFE definicija (1993)

[5] Pod običajnim pravom podrazumijevaju se sve nepisane norme društvenog ponašanja, ekonomskih i društveno-porodičnih odnosa (uključujući i moralne vrednote), koje su postojal i razvijale se u tradicijskim, seoskim sredinama, regulirajući interni život tih društvenih zajednica nezavisno o zakonskim, postojećim pravnim normama države. (Bogšić, B. Spomenik narodnog običajnog prava iz 16. vijeka, Rad JAZU, knjiga 1. Zagreb, str. 229-236.)

[6] Dio pravnika kod shvaćanja „običajnog prava“ kao pojma sadrži – niz običaja kao nepisanih pravnih regulativa koji su imali: opću primjenu, dugotrajno vršenje, „privrženost... i dobrovoljno njegovo prihvaćanje“, podesnost za dotičnu zajednicu (tj. Da nije istodobno postojao suprotan običaj), pa na temlju toga bili sancionisano od države, tj. transformisani u – običajno pravo. (Perić, B. Neki elementi evolucije pravnog regulisaja (naročito obziorm na odnos običaja, običajnog prava i zakona), naučni skup: „Oktoborska revolucija i narodi Jugoslavije“, Beograd-Kotor, 1967.

[7] Sistem proizvodnje je bio primjeren tome vremenu – bilo je to isoljavanje slane vode na vatri nastaloj loženjem drveta. Za iskuhavanje slane vode bilo je potrebno dosta drva. Zbog toga su seljaci, koji su snabdijevali solare drvima, u toku čitave godine bili oslobođeni poreza i drugih izvanrednih državnih nameta.

[8] Definicija priređena po Lanly, FAO (1995)