Pored vrelog sarajevskog asfalta, u ozloglašenim kvartovima
bosanske metropole, ponikao je Smrčko.
On njegovog dolaska na svijet život ga nije
mazio. Bio je isuviše slab da bi se suprotstavio okolini,
ali čvrsto odlučan da jednog dana postane glavna faca u kraju.
Kako je vrijeme prolazio i Smrčko
jačao, time je i njegovo samopouzdanje raslo. Malo po malo počeo je da osvaja
prostor i traži mjesto pod suncem. To su opazili lokalni mangupi i odlučili
tome stati u kraj.
Jednog proljetnog jutra, dok se još uvijek
nije potpuno razdanilo, trojica dječaka iz susjedne zgrade napali su mladog
Smrčka.
Smrčko je pretrpio ozbiljne povrede koje se i danas vide na njegovom stablu,
međutim, nije im ostao dužan. Uzvratio je svojim oštrim četinama i nanio
dječacima žestoke ogrebotine. Dugo mu je trebalo da se oporavi i to je znatno
uticalo na brzinu njegovog rasta, međutim nije se predavao.
Kako je vrijeme prolazilo,
Smrčkovo nezadovoljstvo je raslo, a sa njim i prkos i želja da jednog dana
naplati štetu koja mu je učinjena. Tako je jednog zimskog dana, dok je na glavi
nosio teški, mokri snijeg opazio jednog starog komšiju koji ga je uvijek sa
prezirom gledao. Komšija je izveo svog psa i dopustio mu da slobodno šetka i
obilježava svoju teritoriju. Smrčko je ovo doživio kao atak na njegov posjed i
kada se pas približio naglo je na njega bacio veliku količinu snijega što je
psa prestrašilo i povrijedilo. Uvrijeđeni i bijesni komšija odmah je pohrlio da
spasi svog ljubimca, odnio ga u stan i ubrzo se vratio sa sjekirom u namjeri da
se osveti Smrčku. Uspio je svega nekoliko puta da udari Smrčka i to je bilo
sasvim dovoljno da Smrčko
pretpri trajne povrede. 
Nekako je Smrčko uspio da se odbrani bacajući preostali snijeg sa svoje krošnje
i bodući svojim iglicama razjarenog komšiju. Sada možemo vidjeti Smrčkov
hendikep oličen u njegovoj kratkoj frizuri i izranjavanom stablu.
Komšije su primjetile da imaju
mladog delikventa u svom okruženju i odlučili da riješe taj problem. Doveli su
velikog i strašnog čuvara Brezana da konstantno pazi na Smrčka. Međutim, pored
loše raspoloženih i ozlojeđenih komšija našlo se i par komšinica koje su
pokušale da razumiju Smrčka. Digle su svoj glas i uspjele da se izbore kako bi
se Smrčku našlo adekvatno društvo i kako bi on svoje nezadovoljstvo i tugu
barem malo ublažio. To društvo je činilo petoro braće i četiri sestre iz
porodice Kalina, kao i pet članova iz plemena Forzika.
Pored njih odlučili su da mu
pruže nekoga iz njegove vrste na koga se može ugledati, pa su mu doveli mlađeg
brata Srećka koji je bio uzoran i lijepo vaspitan. Stalno se trudio da se kloni
problema i da na sporiji, ali sigurniji način obezbjedi sebi opstanak. I uspio
je u tome.
Danas, Smrčko je mnogo mirniji,
trudi se da se ugleda na mlađeg brata Srećka koji ga je uveliko pretekao i
pokazao mu kako na najljepši i najjednostavniji način može postati uspješan.
Čak i komšije koje su ranije imale žestok sukob sa Smrčkom brižno paze na njega
i trude se da mu svu njegu i ljubav nadoknade. Iskreno se nadamo da će jednog
dana Smrčko uspjeti da prevaziđe sve teške trenutke kroz koje je prošao, a čije
posljedice i danas osjeća i da će odrasti u lijepog, velikog i ponosnog člana
svoje vrste.
(Damir Prljača, MA šumarstva)
Nema komentara:
Objavi komentar