Održivo upravljanje šumskim ekosistemima

Struktura terestričnih ekosistema podrazumijeva prostornu organizaciju abiotičke komponente (staništa, biotopa) i biotičke komponente (biocenoze). Struktura biocenoze određena je biodiverzitetom koji je izdiferenciran na sinuzije – ekološke komplekse i strukturne i funkcionalne jedinice biocenoze. Tipičan primjer evolucijskog odraza u postizanju prirodnog savršenstva su šume zajednice, odnosno šumski ekosistemi.[1] Šumski ekosistemi spadaju među najvažnije i najsloženije kopnene ekosisteme sa biodiverzitetom koji čine različite biljne i životinjske vrste, gljive i mikroorganizmi.[2]

Prirodni resursi po nekim definicijama označavaju količinu postojeće biološke raznolikosti u različitim ekosistemima. Sirovine se smatraju prirodnim resursima, ako se crpe i (po potrebi) pročišćavaju, a da nije potrebna njihova proizvodnja. U tom smislu rudarstvo, crpljenje nafte, ribolov i šumarstvo se smatraju iskorištavanjem prirodnih resursa dok poljoprivreda (za koju je potrebna ljudska djelatnost) ne spada u prirodne resurse.

Cilj upravljanja resursima je da se racionalno koriste u zadovoljavanju potreba sadašnjih generacija i da se sačuvaju za potrebe budućih generacija, imajući na umu da je danas manje aktuelna podjela na obnovljive i neobnovljive resurse, a više na iscrpne i neiscrpne, pri čemu se pokazalo da su neki neobnovljivi resursi praktično neiscrpni (zalihe mineralnih soli), a obnovljivi iscrpni. [3]

Djelatnosti u oblasti šumarstva BiH je u skladu sa principom kontinuiteta gazdovanja; photo: Čehić, M.

Održivo gazdovanje [upravljanje] šumama obuhvata uzgoj, zaštitu i korištenja šuma i šumskog zemljišta te izgradnju i održavanje šumske infrastrukture. Održivo gazdovanje šumama predstavlja korištenje šuma i šumskog zemljišta na način i po stopi, koji/a održava biološku raznovrstnost, produktivnost, sposobnost obnavljanja, vitalnost i potencijal šuma da sada i u budućnosti obavljaju značajne ekološke, ekonomske i socijalne funkcije na lokalnom, nacionalnom i globalnom nivou, a da pri tome ne prouzrokuje šetu drugim ekosistemima.[4]

Historijiski razvoj održivog upravljanja šumama

Javne odredbe koje se odnose na višegeneracijsko korištenje šuma su vjerovatno jedan od najstarijih oblika dugoročne politike zaštite okoliša i prirodnih resursa. Običajno pravo [5] [6], kodifikovano polovinom 14. stoljeća, uređuje korištenje šuma u skladu sa zahtjevima i mogućnostima svoga vremena (Mantel 1990). Lokalna pravilo Palatina iz 1295. glasilo je: „Drvo posječeno u lokalnom području stoji na raspolaganju lokalnom stanovništvu.“ Zabilježeni su zakoni iz 1330.,  kojima se propisuje umjerena sječa koja ne dovodi do devastacije šume. Slična načela izražena su kasnije u lokalnim zakonima mnogih komuna, samostana, općina i gradova. Korišteni su propisi o izričitim zabranama sječe plodovitog drveća i vrsta koje su važne za lokalnu opskrbu ogrijevom. Šume okolnih naselja bile su namijenjenje samo za lokalne korisnike i bile su podijeljene u godišnjim sječnim jedinicama. Nakon sječe, takve jedinice su zaštićivane od ispaše do osiguranja ponovnog rasta. Tokom 15. i 16. stoljeća, izrada i isporuka trupaca iz šuma nije mogla zadovoljiti rastuće potrebe za ogrijevom, građevinarstva, proizvodnju soli [7], i rastuće potrebe metalurgije, što je uzrokovalo mnoge posljedice dijelovima srednje Europe.

Korak po korak, politika i zakoni uvode principe obnovljivog korištenja prirodnih resursa koji su prisutni i danas (Zürcher 1965). Pojam održivi koristio je Hans Carl von Carlowitz, otac održivog prinosa u šumarstvu, već 1713. godine: "Najveća umjetnost, nauka, marljivost i institucija zemalja će se osloniti na način očuvanja i gajenja šuma koji treba preduzeti kako bi se osiguralo trajno, stabilno i održivo korištenje, jer je to neophodno, jer bez šuma zemlja u svojoj suštini ne može ostati.“ Početkom XIX stoljeća, tačnije 1804. godine, Georg-Ludwig Hartig formulisao je načelo održivog šumarstva u svom kapitalnom djelu Oporezivanje šuma: "Nije moguće očekivati ​​potrajno šumarstvo, ako se proizvodnja trupaca iz šuma ne računa prema održivosti... Bilo bi pametno prema tome oporezovati [procijeniti] šumu, ali s ciljem da ih trenutne generacije koristite na takav način da bi njihovi potomci mogli izvući barem onoliko prednosti koliko ih trenutne generacije koriste." Tokom 1841. godine, Carl Heyer upućuje tehnike održivosti šumarske proizvodnje. Do 1850. godine, moglo bi se reći da je većina šumskih područja došla pod neku vrstu dugoročnog sistema korištenja šuma.

Njemačka šumarska škola imala je veliki utjecaj na naše stručnjake; photo; Čehić, M.

Prijelaz dobijanja energije sa drveta na mineralni ugljen u 19. i fosilna goriva u 20. stoljeću doveo je do oslobađanja pritiska sa drveta, što radikalno mijenja put korištenja šuma za industrijski i ekonomski razvoj u zemlji. To je bio presudan element pretvaranja šumarstva u moderni sektor privrede, u skladu sa načelima održivog upravljanja obnovljivih resursa. Metode za praktičnu primjenu održivog korištenja šuma razvile su se iz naučnih modela koji kažu da intenzitet sječa treba prilagoditi dugoročnom proizvodnom potencijalu šumskih sastojina.

Održivi gazdovanje kao temelj višenamjenskog šumarstva

Održivi razvoj polazi od načela da sadašnji nivo potrošnje i njegov efekat na okoliš mora poštivati ​​ravnotežu koja čini potrebni prostor za manevrisanje budućih mogućnosti. Održivost ne izražava namjeru za korištenje sredstava; već predstavlja ono što ljudi, društvene i političke zajednice moraju prepoznati kao vrijedno čuvanja i vrijedno odgovornog upravljanja. Održivo gazdovanje je temelj prakse višenamjenskog(multifunkcionalnog) šumarstva, o čemu ste mogli čitati u tekstu objavljenom na našem bolgu.

Višenamjensko gazdovanje šumama je oblik održivog gazdovanja šumama do obima, koji trajno održava glavne funkcije i komponente šumskog eksositema. [8]

Šume pružaju proizvodne ali i opštekorisne funkcije; photo: Čehić, M.

Značenje održivog gazdovanja kroz multifunkcionalno šumarstvo širi se od primarnog fokusa proizvodnje trupaca do uključivanja širokog spektra različitih kombinacija namjene šuma i ispunjavanja privrednih potreba i mogućnosti, kao i rješavanja dinamičkih promjena društvenih i kulturnih vrijednosti (Schmithüsen, Seeland 2006). U modernom poslovanju definicija orijentisanog-upravljanja, kao što ju je formulisao Speidel (1984) glasi: „Održivo šumarstvo znači sposobnost vlasnika šuma i šumskih preduzeća da proizvode trupce, te da se brinu za infrastrukturne usluge kao i za pružanje usluge zaštite okoliša za korist sadašnjih i budućih generacija.“ To znači održavanje i stvaranje preduzetničke uslova potrebnih za trajno i neprekidno optimalno ispunjenje ekonomskih i ekstraekonomskih potreba i ciljeva. Održivo šumarstvo se bavi vremenskom perspektivom (stalno i trajno), vrstama aktivnosti (održavanje i stvaranje), ciljevima (potrebe i ciljevi), te kvalifikacijskim uslovima (optimalno ispunjavanje). Praksa upravljanje koja odgovara potrebama i vrijednostima modernog društva uzima u obzir šumu kao višenamjenski resurs, specifični ekosistem, potrebu održavanja biološke raznolikosti te razvoj potencijala privrednih i društvenih šuma u ruralnim i urbanim područjima (Bauer i sur 2004;. Bouriaud, Schmithüsen 2005).

(Muamer Čehić, MA šumarstva)

Pratite aktivnosti i na našoj facebook stranici [click].

*Napomena: Osnova za ovaj tekst crpljena je iz rada: Schmithusen, F.:"Multifunctional forestry practices as a land use strategy to meet increasing private and public demands in modern societies", Journal of forest science, 53, 2007 (6): 290–298 i u dobrom dijelu predstavlja prijevod istog. Ostale korištene reference posebno su istaknute.

---

[1] Redžić, S.: „Struktura i dinamika biocenoza kao indikator stabilnosti šumskih ekosistema“, ANUBIH, Zbornik radova: Posebna izdanja – Odjelenje prirodnih i matematičkih nauka, Knjiga 19, Naučna konferencija: Šume – indikator kvaliteta okoliša, 2011. godine

[2] Beus, V., Vojniković, S.: „Specifičnosti šumske vegetacije Bosne i Hercegovine“, ANUBIH, Zbornik radova: Posebna izdanja – Odjelenje prirodnih i matematičkih nauka, Knjiga 19, Naučna konferencija: Šume – indikator kvaliteta okoliša, 2011. godine

[3] Bozalo, G., Lojo., A. (2014): Uređivanje šuma – skripta predavanja, Šumarski fakultet, Sarajevo, str. 1.

[4] MCPFE definicija (1993)

[5] Pod običajnim pravom podrazumijevaju se sve nepisane norme društvenog ponašanja, ekonomskih i društveno-porodičnih odnosa (uključujući i moralne vrednote), koje su postojal i razvijale se u tradicijskim, seoskim sredinama, regulirajući interni život tih društvenih zajednica nezavisno o zakonskim, postojećim pravnim normama države. (Bogšić, B. Spomenik narodnog običajnog prava iz 16. vijeka, Rad JAZU, knjiga 1. Zagreb, str. 229-236.)

[6] Dio pravnika kod shvaćanja „običajnog prava“ kao pojma sadrži – niz običaja kao nepisanih pravnih regulativa koji su imali: opću primjenu, dugotrajno vršenje, „privrženost... i dobrovoljno njegovo prihvaćanje“, podesnost za dotičnu zajednicu (tj. Da nije istodobno postojao suprotan običaj), pa na temlju toga bili sancionisano od države, tj. transformisani u – običajno pravo. (Perić, B. Neki elementi evolucije pravnog regulisaja (naročito obziorm na odnos običaja, običajnog prava i zakona), naučni skup: „Oktoborska revolucija i narodi Jugoslavije“, Beograd-Kotor, 1967.

[7] Sistem proizvodnje je bio primjeren tome vremenu – bilo je to isoljavanje slane vode na vatri nastaloj loženjem drveta. Za iskuhavanje slane vode bilo je potrebno dosta drva. Zbog toga su seljaci, koji su snabdijevali solare drvima, u toku čitave godine bili oslobođeni poreza i drugih izvanrednih državnih nameta.

[8] Definicija priređena po Lanly, FAO (1995)

Trulež drveta kao svjedok

Pod pojmom truželi obuhvaćene su u širem smislu sve promjene koje nastaju u drvetu od mnogobrojnih gljiva. Trulež je pojava koja se ogleda izrazitom promjenom boje, a zatim smanjenjem težne, čvrstoće i tvrdoće drveta. Uži pojam truleži odnosi se samo na duboke fizičke i hemijske promjene u ćelijskoj membrani, pri čemu drvna supstanca bitno gubi normalne osobine.[1] Trulež drveta se smatra posljednom fazom propadanja drveta nastala kao posljedica razornog djelovanja gljiva.[2] Obzirom na posljedice koje nastaju u drvnim tkivima trulež se uglavnom razlikuje: 

1. po smještaju u stablu, odnosno deblu;
2. po boji;
3. po konzistenciji ili postojanosti.

Do pojave truleži, odnosno djelovanja gljiva često dolazi nakon poremećaja normalnih životnih procesa, patoloških promjena ili napada insekata. 

Centralna trulež javora klena na radijalnom presjeku; photo: Čehić, M.

Centralna trulež zahvata centralni dio debla. Zaraza je prodrla preko korijena ili kroz ostatke grana. Zahvata veći ili manji centralni dio, i širi se radijalno prema korijenu ili vrhu stabla. 

Ako se pitate šta je uzrokovalo tružel ovog drveta, odgovor je vidljiv na prvoj (sredina) a na drugoj (donji dio, sredina) slici. 

Širenje truleži od mjesta prekidanja drvnih traka 

Za neke civilizacije stabla (šuma) predstavljaju simbol pamćenja i znanja. Za druge su simbol životne snage, neuništivosti, ali i nečega čemu treba pristupati sa strahopoštovanjem. I definitivno je tako, stablo ili bolje reći cjepanica sa slike je najbolji čuvar, najsigurnija arhiva dokaza odnosno najpovjerljiviji svjedok.

Ako se pitate kako drvo ili trulež drveta može biti svjedok, odgovor je može. 

Ovu trulež nisu uzrokovali insekti a ni patološke promjene. Klicu truleži ovog stabla javora klena „posijalo“ je zrno metka kalibra 7,62x39 mm ispaljeno iz najpoznatije svjetske puške, AK-47 znane i kao Kalaš (Kalašnjikov).    

Klicu djelovanja gljiva (proces nastanka truleži) uzrokovao je metak. Pažljivo gledajući sliku može vidjeti ulazni otvor; photo: Čehić, M.

Ova stablo klena lagano je vehnulo iznutra. Čuvalo je dokaze i sjećanja. Otkrilo je kote sa kojih je pucano. Pokazalo je položaje neprijateljskih strana. Možda je spasilo i poneki nevini život, baš zaustavivši ovaj metak. Možda je i zaštitilo ubicu skrivenog u šumi gdje raslo, pored puta na uzvišenju. Čuvalo je i živjelo sa olovom. U sebi. Ovo stablo klena, podsjetilo je na ratne devedesete. Preživjelo je metak(e), preživjelo je rat. Palo je u miru, ovo stablo klena. 

photo: Čehić, M.

photo: Čehić, M.

(Muamer Čehić, MA šumarstva)

Pratite aktivnosti i na našoj facebook stranici [click].

 [1] Krstić, M. „Zaštita drveta, II deo prouzrokovači truleži i obojenosti drveta“, Beograd, 1962.

 [2] Gurda, S. „Tehnologija drveta“, Šumarski fakultet Sarajevo, 1999. str. 279.

Stepen zastrtosti zemljišta krošnjama stabala sastojine i njegovo određivanje

Za ovaj pojam smo do nedavno upotrebljavali termin "sklop". Kako on ne odgovara treba ga napustiti, i to tim prije što nam izraz "sklop" treba za sasvim drugi pojam. Stepen prekrivenosti zemljišta krošnjama stabala sastojine definišemo odnosom prekrivenog dijela površine sastojine krošnjama stabala sastojine i ukupne površine sastojine tj. f;

f1/f; gdje je;

f₁, - prekrivena površina satojine krošnjama stabala sastojlne, a

f - površina sastojine.

S obzirom na to da se ne inventarišu sva stabla preborne sastojine, nego samo iznad određene debljine, (iznad taksacionog praga), to se stepen prekrivenosti odnosi na taj dio preborne sastojine (Bozalo i Lojo, 2014). Taksacioni prag za ovaj element je prečnik od 5 cm na prsnoj visini (1,30 m od zemlje)  u visokim šumama, a u izdanačkim 0 cm.  Zastupljenost podmlatka se posebno izražava.

Stepen prekrivenosti zemljišta iskazuje se u desetinama (npr. 0,4; 0.5; ....0.9; 1,0). Kada se radi o prebornim sastojinama on mora biti znatno ispod 1,0 jer se radi o sastojinama koje se prirodno podmlađuju (Bozalo i Lojo, 2014).

Stepen zastrtorsti zemljišta krošnjama stabala je:

1. normalan (1,0 – 0,8),
2. prosvijetljen (0,8 – 0,6),
3. otvoren (0,6 – 0,4),
4. progaljen (0,4 – 0,2),
5. pojedinačna stabla (0,2 i manje).

Intenzitet zastrtosti zemljišta krošnjama stabala može biti različit i zavisi od (Pintarić, 1991): 

• Osobina staništa, 
• Vrste drveta,
• Starosti sastojine i 
• Šumsko uzgojnih zahvata.

U skorijim istraživanja koja su vršena (Kvesić, 2011; Jaganjac, 2015; Mušija, 2015; Vileš, 2016; Brkić, 2016; i Prljača, 2016) stepen zastrtosti zemljišta krošnjama stabala je utvrđivan pomoću fotoaparata (Canon fisheye objektiv, 15,0 mm), te pomoću programa „PaintNET“.

Postupak utvrđivanja stepena zastrtosti zemljišta sastojine krošnjama stabala sastojine

Glavni razlog utvrđivanja ovog parametra je ispitivanje uticaja stepena zastrtosti zemljišta sastojine krošnjama stabala sastojine na podmlađivanje pojedinih vrsta drveća. Kako je poznato vrste drveća se razlikuju u pogledu njihove potrebe za svjetlom, te je stoga ovo itekako važan podatak koji doprinosi pojašnjenju procesa podmlađivanja u našim šumama.

Slika 1. Fotografisanje stepena zastrtosti zemljišta sastojine
krošnjama stabala sastojine. Na slici je dipl. ing. šumarstva
Edin Selimović, jedan od začetnika ovog metoda
utvrđivanja stepena zastrtosti zemljišta sastojine krošnjama
stabala sastojine i jedan od prvih koji je ovaj metod sproveo
u praksu na našim prostorima; photo: Prljača, D.

Najprije je na terenu bilo potrebno fotografisati krošnje stabala. Kao primjer uzećemo površinu od 1 ha. Ta površina je najprije izdjeljena na 100 manjih ploha dimenzija 10 x 10 m, odnosno površine 100 m2. Nakon toga je pristupljeno fotografisanju stepen zastrtosti zemljišta krošnjama stabala sastojine i obradi fotografija.

Fotoaparat je montiran na posebno izrađen stalak. Na tom stalku je pored fotoaparata pričvršena i busola, kako bi fotoaparat bio usmjeren u pravcu sjevera, kao i dvije libele pomoću kojih se vrši horizontranje fotoaparata, što je jako važno kako bi se izbjegla greška fotografisanja pod različitim vertikalnim uglovima. Primjer fotografisanja je prikazan na slici 1.

Nakon što je izvršeno fotografisanje, pristupilo se softverskoj obradi fotografija. Fotografije su najprije trebale biti isječene (opcija „Crop“) u pogramu „PaintNET“ tako da njihove stranice budu istih dimenzija. Na prosječnoj visini od 25 m ovako isječena fotografija pokriva površinu od 400 m2, što odgovara slici dimenzija 20 x 20 metara. Ako se takva slika projicira na horizontalnu plohu ona će pokriti kvadrat dimenzija 20 x 20 metara, što u slučaju postavljenih plohica znaci četiri polja. Iz toga proizilazi da je za obradu podataka u svrhu određivanja stepena zastrtosti zemljišta krošnjama stabala potrebno ukupno 25 fotografija sa jedne čitave stalne ogledne plohe površine jednog hektara. U tom slučaju su potrebne fotografije sa tačaka iskazanih sljedećim redosljedom brojeva: 1,3,5,7,9; 19,21,23,25,27; 37,39,41,43,45; 55,57,59,61,63; 73,75,77,79 i 81 (Slika 2). Ukoliko se takve fotografije poredaju jedna pored druge po identičnom redoslijedu kao na šematskom prikazu u odgovarajućem softverskom paketu kao sto je PaintNET ili Potoshop dobit će se jedna fotografija koja predstavlja jedan cijeli hektar, u tom slučaju bi se fotografije trebale posložiti prilično realno u smislu otvorenja na kojima se vidi nebo, gdje bi ti se formirali odgovarajući oblici otvora koji odgovaraju onim stvarnim na terenu.

Slika 2. Šematski prikaz plohe dimenzija 100 x 100 m na kojoj su označena mjesta fotografisanja stepena zastrtosti zemljišta krošnjama stabala sastojine

Kada su fotografije editovane na odgovarajuće dimenzije, neophodno je odrediti koliku površinu na datoj fotografiji zauzimaju krošnje. To se određivalo tako što se pomoću opcije „Magic Wand“ selektuje površina „neba“ i jednostavno oduzme od površine koju zauzimaju i nebo i krošnje, odnosno od površine cijele fotografije i izraze u procentima, odnosno u decimalnoj vrijednosti. Detalj obrade slika u softveru „PaintNET“ dat je na slikama 2 i 3.

Slika 2. Originalna fotografija; photo: Selimović, E.

Slika 3. Obrađena fotografija u „PaintNET“ – u

Kada su dobijene decimalne vrijednosti obrađenih fotografija, pristupa se izračunavanju aritmetičke sredine za svih 100 plohica, odnosno za površinu od 1 ha, te se na taj način dobija vrijednost zastrtosti zemljišta sastojine krošnjama stabala sastojine istraživane plohe.

(Damir Prljača, MA šumarstva)

Pratite aktivnosti i na našoj facebook stranici [click].

Literatura:

1. Bozalo, G., Lojo., A. (2014): Uređivanje šuma – skripta predavanja, Šumarski fakultet, Sarajevo, str. 31.
2. Brkić, S. (2016): Podmlađivanje jele unutar šuma bukve i jele sa smrčom na oglednoj plohi „Gornja Drinjača“ na Konjuhu, Šumarski fakultet, Sarajevo, str. 1-71.
3. Jaganjac, A. (2015): Podmlađivanje bukve unutar šuma bukve i jele sa smrčom na Igmanu i Bjelašnici, Šumarski fakultet, Sarajevo, str. 1-71.
4. Kvesić, S., (2011): Strukturne karakteristike i diverzitet vaskularne flore unutar šuma bukve, jele sa smrčom na krečnjačkim supstratima na Igamnu i Bjelašnici, Univerzitet u Sarajevu, Šumarsku fakultet, str. 1-68.
5. Mušija, S. (2015): Podmlađivanje smrče unutar šuma bukve i jele sa smrčom na oglednoj plohi Javornik na Igmanu, Univerzitet u Sarajevu, Šumarski fakultet, 1-71.
6. Pintarić, K. (1991): Uzgajanje šuma – Tehnika obnove i njege sastojina, Šumarski fakultet u Sarajevu, str. 1-246.
7. Prljača, D. (2016): Podmlađivanje bukve unutar šuma bukve i jele sa smrčom na Konjuhu, Šumarski fakultet, Sarajevo, str. 1-83.
8. Vileš, H. (2016): Podmlađivanje bukve unutar šuma bukve i jele sa smrčom na Vranici, magistarski rad, Sarajevo, str. 1-73.

Potkornjaci - grobari bosanskohercegovačkih šuma !?

Odumiranju šuma širom svijeta doprinosi i štetno djelovanje potkornjaka, koje naučnici povezuju sa klimatskim promjenama.[1] Velika uloga temperature u povećanju populacija potkornjaka, i  smanjenje količine padavina koje može uzrokovati stres kod stabala, ukazuje na to da će klimatske promjene koje upravo uzrokuju povećanje temperature i smanjenje padavina značajno utjecati na populacije potkornjaka u budućnosti. Da bi se potkornjaci uspješno širili, došlo je do adaptacije pojedinih vrsta potkornjaka lokalnim uslovima. Vrste koje žive i razmnožavaju se u toplijim predjelima, evoluirale su vlastite fiziološke mehanizme koji im omogućavaju da imaju više generacija u toku jedne godine. Nasuprot tome, vrste koje nalazimo u hladnijim predjelima, evoluirale su na način da prežive tokom hladnih zima, i da se pojave kao imaga i napadaju stabla tokom toplih ljetnih mjeseci.[2]

Rast globalne temperature u posljednih 120 godina

Šta su potkornjaci ?

Potkornjaci predstavljaju štetočine koje najčešće napadaju četinare, ali neke od njh nalazimo i na lišćarima. Jako su važan faktor destabilizacije šumskih ekosistema, naročito četinarskih šuma.[3] Razmnožavaju se u unutrašnjem dijelu kore (živom i mrtvom floemu i tkivu kambija) stabala.[4] Prvenstveno su sekundarni štetnici i napadaju stabla koja su fiziološki oslabljena usljed mnogobrojnih razloga (bolesti, suše, mrazevi, požari i dr.), ili na odumirućim stablima. Javljaju se i kao primarni štetnici uzrokojući sušenje, i najzad odumiranje potpuno zdravih stabala. 

Neki od njih (S. scolytus i S. multistriatus) imaju važnu ulogu kao vektori opasnih bolesti biljaka kao što je holandska bolest brijesta, koja je značajno utjecala na smanjenje populacije brijesta širom svijeta. 

Utjecaj potkornjaka na šumske ekosisteme

Utjecaj potkornjaka na šumske ekosisteme je višestruk i značajan, i mora se posmatrati sa više aspekata, pri čemu se niti jedan od njih ne smije zanemariti. Utjecaj potkornjaka je svakako najznačajniji sa ekološkog aspekta. Njihov negativan utjecaj na šumske ekosisteme ogleda se u povećanom mortalitetu stabala i smanjenju površina pod šumom. Smanjenjem površina pod šumom, dolazi i do umanjenja opštekorisnih funkcija šuma  (slabljenja pozitivnih utjecaja šuma na klimu, vodu, vazduh i zemljište).[5] 

Sušenje smrčevih stabala usljed jakog napada potkornjaka (Raduša)

Negativan utjecaj potkornjaka sa ekološkog aspekta, povlači za sobom i posljedice socio-ekonomskog karaktera. S obzirom da šumarstvo i drvna industrija značajno učestvuju u ukupnom BDP-u (oko 10%), i zapošljavaju oko 17.000 radnika samo u Federaciji BiH [6] može se reći kako je kao grana privrede od ključnog značaja za razvoj Bosne i Hercegovine. Stoga smanjenje prihoda usljed sječe stabala koja nisu dostigla zrelost za sječu, i povećanih troškova rada na sječinama koja su razuđena po šumskom području; povećanje troškova na gajenju šuma, dodatni troškovi ponovnog podizanja šuma - zahtjevi za znatno većim ulaganjima sredstava i rada, dodatni troškovi doznake suhih stabala, izrade Programa sanacije sušenja šuma i realizacije istoga; povećanje troškova na zaštiti šuma, i povećanje troškova proizvodnje, odnosno sječe i privlačenja suhih stabala i gubici usljed znatnog smanjenja kvaliteta drvnih sortimenata i otežanog plasmana/prodaje takvih drvnih sortimenata, predstavljaju udar na poslovanje preduzeća šumarstva. S tim u vezi, pogođena je i drvna industrija koja usljed nemogućnosti dobivanja sirovine željenog kvaliteta smanjuje nivo proizvodnje, što dovodi u pitanje veliki broj radnih mjesta.

Oslabljena stabla vjetar lahko prelomi

Štetno djelovanje potkornjaka ogleda se i u degradaciji različitih aktivnosti (uključujući i rekreaciju), te smanjenju estetike prostora i ljepote pejzaža. Ukupna veličina šteta nastalih kao posljedica negativnog dejstva potkornjaka varira u zavisnosti od namjene korištenja zemljišta i ljudskih očekivanja o tome šta ta područja trebaju pružiti. Određeni nivo oštećenja može značajno smanjiti ljudsko uživanje u ljepotama nekih područja. Ovaj ukupni negativni učinak na ljudsku upotrebu i uživanje, ovisi o karakteristikama područja, broju korisnika i očekivanjima korisnika. Negativan utjecaj potkornjaka na namjenski razvijenim mjestima za rekreaciju (kampovima, ljetnikovcima, vidikovcima i drugim mjestima velike ljudske upotrebe) će vjerovatno biti veći, nego na mjestima za rekreaciju koja su raširena na većim područjima. U skijaškim područjima, smanjenje stepena sklopa utječe na zadržavanje snijega i odsustvo zasjene. [7]

Brianhead Skijalište, prije i poslije napadanja potkornjaka, Dixie National Forest, Utah

(Aldin Vranović, MA šumarstva)

Pratite aktivnosti i na našoj facebook stranici [click].

[1] http://e360.yale.edu/feature/whats_killing_the_great_forests_of_the_american_west/2252/

[2] https://www.fs.usda.gov/ccrc/topics/bark-beetles-and-climate-change-united-states

[3] https://www.fs.fed.us/research/invasive-species/insects/bark-beetle/

[4] Franceschi, Vincent R.; Krokene, Paal; Christiansen, Erik; Krekling, Trygve (2005-08-01). "Anatomical and chemical defenses of conifer bark against bark beetles and other pests". New Phytologist. 167 (2): 353–376. doi:10.1111/j.1469-8137.2005.01436.x. ISSN 1469-8137.

[5] http://drvotehnika.info/clanci/sumarski-strucnjaci-utvrdili-uzrocnike-susenja-suma-i-predlozili-mere-sanacije

[6] http://www.faktor.ba/vijest/nepostojanje-sluzbenih-dokumenata-bih-bez-strateske-privredne-grane-166326

[7] Assessment and Response to Bark Beetle Outbreaks in the Rocky Mountain Area Report to Congress from Forest Health Protection Washington Office Forest Service U.S. Department of Agriculture

Multifunckionalno šumarstvo kao strateški koncept u cilju zadovoljavanja rastućih društvenih zahtjeva u modernim društvima

Rasprostranjenje šuma i stepen njihove transformacije pod uticajem čovjeka su rezultat djelovanja prirodnih faktora i kulturnog [civilizacijskog] razvoja. Granice između šuma i otvorenih prostora, te razlika između šume kojom se gazduje i one koje ne pokazuje tragove ljudske intervencije, određuje se prema društvenim potrebama, ekonomskim vrijednostima [potencijalu šume], gospodarskim prilikama i političkim propisima. To naglašava važnost šuma kao sastavnog dijela okoline, obnovljivog izvora energije te prostora za rekreaciju.

Ljudsko društvo je u svim dosadašnjim fazama razvoja bilo tijesno povezano sa šumom, upravo zato što je čovjek od i iz šume uvijek imao velike koristi. Temelj koncepta multifunkcionalnog [višenamjenskog] šumarstva leži u održivom korištenju višenamjenskih funkcija šuma. Glavno načelo održivog gazdovanja šumama zasniva na definiciji donešenoj na konferenciji UNCED [1992]: "šumskim resursima i šumskim zemljištem treba održivo upravljati kako bi se zadovoljile društvene, ekonomske, ekološke, kulturne i duhovne potrebe ljudi kako sadašnjih tako i budućih generacija". [1]

Šumu, kao dio prirode i nesumnjivo najkompleksniji ekosistem na zemlji, karakterišu veoma brojne osobine [odlike], koje imaju trajan značaj za ljudsko društvo. Sve osobine šuma imaju veliki direktni i indirektni značaj u podmirenju društvenih potreba, postajući tako funkcije ovog specifičnog prirodnog dobra. Sve funkcije šuma ugrubo se razvrstavaju u dvije grupe: privredne i opštekorisne funkcije. [2]

Izvor: Nijnik, M., Mater, A., Hill, G.:"Institutional Analysis of Changes in British Forestry: Evidence for Post-Productivism?", The Multifunctional Role of Forests – Policies, Methods and Case Studies, EFI Proceedings No. 55, 2008

Raznovrsni pejzaži i sukcesivni oblici koristi šuma posmatrani tokom različitih historijskih perioda ukazuju na raznolikost i intenzitet višestrukih potreba. Posljedice nekih promjena nastalih u prošlosti uslijed ljudske intervencije za obim i sastav šuma brzo postaju brzo vidljive, dok druge, dolaze indirektno, i njihovi efekti budu vidljivi mnogo kasnije. U područjima intenzivne poljoprivrede, kao i oko velikih gradova i prigradskih prostora, šume zauzimaju samo mali dio nekadašnjih površina. S druge strane, u planinskim područjima i na selima šuma je ostala ili ponovo postala primarni element, te predstavlja važan ekonomski i društveni potencijal te bitan elemenat razlonikosti krajolika. [3]

Šume su važene za čuvanje izvora pitke vod - Trnovača (Gornji Vakuf-Uskoplje); video: Čehić, M.

Prijelaz dobijanja energije sa drveta na mineralni ugljen u XIX. i fosilna goriva u XX stoljeću je imao značajne promjene. Oslobađanje pritiska na drvo kao izvora energije, radikalno mijenja put pod kojim su se šume koristile za industrijski i ekonomski razvoj jedne države. To je bio presudan element u pretvaranju šumarstva u moderni sektor privrede, funkcionisanje u skladu s načelom održivog upravljanja obnovljivih izvora. 

Privatni i javni zahtjevi prema šumama u modernim društvima

Šta šume u ovom trenutku znače za ljude, šumoposjednike, te specifične grupe korisnika postala je zanimljiva i aktualna tema istraživanja brojnih stručnjaka. Rezultati potvrđuju, prije svega, da šuma ostaju izvor energije [ogrijev] i obnovljivi sirovinski resurs [šumski drvni sortimenti], te temelj modernog šumarstva i drvne industrije. Njegova upotreba je uslovljenja njegovim definisanjem na nacionalnom i međunarodnom nivou. Međutim, budući da je šuma obnovljivi resurs te glavno skladište CO2, danas je gazdovanje šumama također bitna politička opcija u kontekstu zaštite okoliša i rješavanja problema klimatskih promjena.

Šume dobijaju novo i globalno značenje u modernom društvu, koja nadilazi njihovu ulogu kao produktivnog i sirovinskog resursa. Za sve veći broj ljudi, šume predstavljaju prostor dostupan javnosti za rekreaciju koji se razlikuje od ostalih izmjenjenih područja. Identifikovane su kao prirodni okoliš, odnosno prostor bez ili sa malo ljudskog uticaja. Ovaj novi razvoj iskazuje potrebe i postavke savremenog društva i želju sve većeg dijela urbanog stanovništva za rekreaciju u prirodi. To odražava pojedinačne vrijednosti mnogih ljudi kojima šuma predstavlja mjesto za meditaciju, razmišljanje, i slobodu. Želja za očuvanje šuma, simbol prirode, izražena je u zahtjevima za ograničavanje sječe šuma i zaštite nedirnutih šuma.

Višenamjenske funkcije šuma izražene krot fotografije; photo: Muamer Čehić

Naravno, značaj šuma za ljude se razlikuje zavisno od njihovih individualnih želja ili njihovog socijalnog odnosno ekonomskog statusa. Mnogi ističu da je šuma mjesto gdje se hoda, vježbaju razni sportovi, proučava priroda, diše punim plućima; opušta a to je i mjesto gdje se ljudi osjećaju sretnim i te se odmaraju od svakodnevnog stresa. Iako posjetitelji u šumu dolaze iz mnogo razloga, značaj emocionalnih, duhovnih i mističnih vrijednosti raste. U istoj mjeri, smatra se da je šuma mjesto za odmor i rekreaciju, te važan element krajolika. Ispitanici kažu da važnost šume kao prirodnog okruženja i slobodnog mjesta treba da određuje prioritete upravljanja i šumarskih aktivnosti.

BH šume kriju mnoge ljepote - Voljevačko jezero (Gornji Vakuf-Uskoplje); video: Čehić, M.

Očekivanja i zahtjevi ljudi sa jedne strane i Uprave šumarstva (preduzeća šumarstva) su često kontradiktorni. Za gradsko stanovništvo predstavlja, prije svega, omiljeno područje za odmor i opuštanje. Stanovnštvo planinskih područja šumu vidi kao zaštitu od prirodnih nepogoda i kao turističku atrakciju. Vlasnici šuma, poljoprivrednici i industrija vide je prije svega kao izvor prihoda od sječe stabala. Za jedan dio stanovništva šume predstavljaju nešto što se mora očuvati. Drugi dio razmatra ekonomske aspekte sječe šuma jer osigurava zaposlenost i negdje predstavljaja glavni izvor prihoda. Sve veći i važniji zahtjevi za zaštitu okoliša i očuvanje biološke raznolikosti na globalnom nivou, ne dovode u pitanje načelo održivosti [kroz sječu stabala], ali određene šumarske prakse procijenjene su kao nekompatibilne s održivim razvojem. S ove tačke gledišta, šumarska privreda uvažavanjem drugih i različitih mišljenja, imati će koristi i odobravanja te prihvaćanje javnosti. 

Održivost ne izražava namjeru za korištenje sredstava; već to predstavlja ono što ljudi, društvene i političke zajednice moraju prepoznati kao vrijedno čuvanja i odgovornog upravljanja. U tom kontekstu valja prosuditi važnost višenamjenskog gospodarenja šuma kao strategije upotrebe zemljišta i ispunjavanja različitih društvenih interesa, prihvatljivih od drugih društvenih grupa. Racionalna i ekonomski izvediva proizvodnja sortimenata ostaje preduslov za jako rašireni sektor drvne industrije. Širenje sektora šumarstva i drvoprerađivačke proizvodnje je bitan izbor u kontekstu zaštite okoliša, klimatskih promjena i održavanje baze obnovljivih resursa (Thoroe i ostali 2004.). [4]

Značenje održivog gospodarenje šumama kroz koncept multifunkcionalnog šumarstva širi se od svog primarnog fokusa proizvodnje trupaca do uključivanja širokog spektra različitih kombinacija namjene šume kroz ispunjavanje gospodarskih potreba i mogućnosti, kao i rješavanja dinamičkih promjena društvenih i kulturnih vrijednosti (Schmithüsen, Seeland 2006).[5] U modernom poslovanju definicija orijentisanog-upravljanja, kako ga je formulisao Speidel (1984)[6] glasi, održivo šumarstvo znači sposobnost vlasnika šuma i šumskih preduzeća da se uz proizvodnju trupaca, brinu za infrastrukturne usluge, te za pružanje usluga zaštite okoliša za korist sadašnjih i budućih generacija. To znači održavanje i stvaranje preduzetničke uslova potrebnih za trajno i neprekidno optimalno ispunjenje ekonomskih i ekstraekonomskih potreba i ciljeva. 

BH šume kriju mnoge ljepote - Sikirski slap (Gornji Vakuf); video: Čehić, M.

Saradnja i koordinacija između ključnih aktera i institucija javne politike, kao i racionalne osnove za korištenje oskudnih javnih sredstava za poticanje multifunkcionalni razvoj šuma resursa, su bitni. Demokratski proces donošenja odluka i jednako razmatranje ekonomskih, socijalnih i ekoloških ciljeva određuje moderni institucionalni okvir za zaštitu šuma i razvoj šumarstva. Nivo integracije između ekoloških, socijalnih i kulturnih zahtjeva i učinkovitih ekonomskih produkcijskih procesa je mjerilo za moderno šumarstvo. 

Umjesto zaključka

Četiri osnovna cilja višenamjenskog šumarstva:[7]

1. Savremeni način uključivanja civilnog društva u gospodarenje šumama na regionalnom [lokalnom] nivou, a istovremeno slijeđenje politike održivog i „close-to-nature“ [u skladu s prirodom] gospodarenje šumama.

2. Osigurava veću transparentnost i odgovornost - promjene načina rada državne šumarske uprave [preduzeća šumarstva] i privatnih šumoposjednika. Omogućuje civilnom društvu da ocjenjuje i mijenja praksu Uprave šumarstva na različitim nivoima. Višefunkcionalno šumarstvo garantuje transparentnost i demokoratiju u procesu donošenja odluka vezanih za šumarski sektor. 

3. Nudi više mogućnosti za rješavanje problema u šumarstvu, jer se ideja predstavlja svim zainteresovanim institucijama, ministarstvima, privatnom poslovnom sektoru, općini, nevladinim organizacijama itd. Pruža mogućnosti za uspostavu novog radnog okruženja u šumarstvu 

4. Način proširenja socijalnih funkcija šuma uz uvažavanje proizvodnih funkcija šuma.

(Muamer Čehić, MA šumarstva)

Pratite aktivnosti i na našoj facebook stranici [click].

*Napomena: Osnova za ovaj tekst crpljena je iz rada: Schmithusen, F.:"Multifunctional forestry practices as a land use strategy to meet increasing private and public demands in modern societies", Journal of forest science, 53, 2007 (6): 290–298 i u dobrom dijelu predstavlja prijevod istog. Ostale korištene reference posebno su istaknute. 

[1] Nijnik, M., Mater, A., Hill, G.:"Institutional Analysis of Changes in British Forestry: Evidence for Post-Productivism?", The Multifunctional Role of Forests – Policies, Methods and Case Studies, EFI Proceedings No. 55, 2008

[2] Bozalo G,, Lojo A.:"Uređivanje šuma I dio - skripta predavanja", 2014 godina, Šumarski fakultet Univerziteta Sarajevo, str. 6. 

[3] Schmithusen, F.:"Multifunctional forestry practices as a land use strategy to meet increasing private and public demands in modern societies", Journal of forest science, 53, 2007 (6): 290–298
[4] THOROE C., PECK T., GUARIN CORREDOR H., SCHMITHÜSEN F., 2004. Te Policy Context of the European Forest Sector. Geneva Timber and Forest Discussion Papers, ECE/ TIM/DP/34. New York, Geneva, United Nations: 109.
[5] SCHMITHÜSEN F., SEELAND K., 2006. European Landscapes and Forest as Representation of Culture. In: Cultural Heritage and Sustainable Forest Management – Te Role of Traditional Knowledge. Ministerial Conference on the Protection of Forests in Europe, Liaison Unit, Warsaw, 1: 217–224
[6] SPEIDEL G., 1984. Forstliche Betriebswirtschaftslehre.2nd ed. Hamburg and Berlin, Paul Parey 
[7] Kostov, G., Stiptzov, V.: Multifunctional Forest Management – Public Assessment on Sustainability of Forestry in Bulgaria EFI 2006 Annual Conference and the Scientific Seminar “The Role of Forestry in Integrated Environmental Assessments” Kerkrade, The Netherlands Sept 13 - 16, 2006
[8] Herrmann, K., Seeland, K., Zimmermann, W.: Multifunctional Forestry as a Means to Rural Development (MULTIFOR RD), MultiforRD – Country Report Switzerland, 2002.