Šume Bosne i Hercegovine

Šume Bosne i Hercegovine su svojom ljepotom oduvijek impresionirale, kako obične ljude i zaljubljenika u prirodu, tako i šumarske stručnjake, bez obzira odakle su dolazili i sa kojom namjerom su boravili u njima. 

Šumsku vegetaciju BiH odlikuje izražena heterogenost biljnih zajednica i bogastvo florističkog sastava kao rezultat djelovanja historijskog faktora razvoja vegetacije u prošlosti, specifičnih ekoloških faktora i antropogenih utjecaja. BiH ima naročito bogat biodiverzitet, sa visokim nivoom raznovrsnosti biotopa i velikim brojem endemskih biljnih vrsta [5.000 vrsta vaskularnih biljaka i 30% od ukupne endemske flore na Balkanu]. Šume u planinskim područjima BiH se odlikuju relativnom očuvanošću šumskih ekosistema tj. njihovom prirodnošću u odnosu na šume srednje i zapadne Evrope. Šume čine više od 60 % površine BiH [prema nezvaničnim podacima II državne inventure šuma u BiH].            

Karta realne šumske vegetacije u BiH (Stefanović i Beus 1983.)

U BiH neke vrste drveća pojavljuju se samo u čistim sastojinama [jedna vrsta drveća], dok se druge mogu se naći i u mješovitim sastojinama [sastavljene od dvije ili više vrsta drveća].  Različiti klimatski utjecaji uslovili su horizontalnu i vertikalnu diverzifikaciju šumske vegetacije. U horizontalnom smislu, niže terene karakteriše diferenciranost klimatogene šume hrastova: šume crnike u mediteranskom području BiH, šume medunca i bijelog graba u submediteranskom području, šume kitnjaka i graba u području umjereno kontinentalne klime [srednja, sjeverna i sjeverozapadna Bosna] te šume sladuna i cera u području sa kontinentalnom klimom [Istočni dijelovi Bosne].

Šume kitnjaka u rano proljeće; photo: Šemso Šarić

U pogledu vertikalnog raščlanjenja šumska vegetacija se odlikuje zastupljenošću različitih pojaseva klimatogenih šuma. Najšire pojase grade najzastupljenije šume bukve i jele sa smrčom [Srednji Dinaridi]. Iznad ovih šuma [> 1550/1600 m n.v.], karakteristične su šume subalpinske bukve odnosno subalpinske smrče u istočnoj i jugoistočnoj Bosni zbog kontinentalnosti klime [Jahorina i Ljubišnja]. Najviši pojas na mnogim planinskim masivima Dinarida čine fitocenoze bora krivulja. 

Šume subalpinske bukve; photo: Muamer Čehić (Hrdženovac 1650 m n. v.)

Unutar ovih klimatogenih šuma zastupljene su različite šumske fitocenoze, kao trajni ili prelazni stadij šumske vegetacije, uslovljene orografsko-edafskim, mikroklimatskim i antropogenim utjecajima. 

Za hidromorfna zemljišta nizijskih predjela karakteristične su fitocenoze vrba, crne i bijele topole, te fitocenoze hrasta lužnjaka i crne johe. U gornjim dijelovima vodotoka u planinskim predjelima zastupljene su fitocenoze sive johe i sive vrbe. Djelovanjem antropogenih faktora u pojasu šuma bukve i jele sa smrčom, formirale su se sekundarne šume bukve, breze, breze i jasike ili četinarske šume jele i smrče, i čiste jelove ili smrčine šume, te šume bijelog bora odnosno šume crnog bora. U mikroklimatskim specifičnim depresijama zastupljene su mrazišne šume smrče [Malo i Veliko polje na Igmanu ili Pale na Raduši]. 

Mrazišne šume smrče na Raduši; photo: Muamer Čehić

U pojasu ovih šuma prisutne su i neke reliktne i endemske vrste drveća, kao što su fitocenoze pančićeve omorike [Srednji tok rijeke Drine]. Zasebnu cjelinu u pogledu orografsko-edafskih uslova predstavljaju šume crnog i bijelog bora, kao mješovite ili čiste [na zemljištima ofiolitiske zone BiH]. Među borovim šumama u BiH posebno su značajne šume munike [tercijarni relikt] koje se javljaju na kraškim terenima hercegovačkih planina: Čvrnica, Čabulja, Prenj, Rujište i Orjenu. 

Divokoze u šumi crnog bora na Zelengori; photo: Željko Sekulić

Posebnu specifičnost šumske vegetacije čine relikte fitocenoze vezane za kanjone i klisure vodotoka koje su često mozaično zastupljene: šume crnog graba, šume crnog bora, termofilne bukove šume, šume javora i lipa. U subalpinskoj zoni planina Vranice, Zeca i Bitovnje zastupljene su i fitocenoze zelene johe. 

Šume bukve i jele u jesen; photo: Sead Alić

Izuzetnu vrijednost predstavljaju izdvojene i zaštićene šumske sastojine prašumskog tipa, osebujnog biodiverziteta i genofonda, čiji razvoj se u potpunosti odvija prirodnim putem bez utjecaja čovjeka. Prašume imaju neprocjenjivu vrijednost sa naučnog, obrazovnog i kulturnog aspekta, te zaštite prirode. Najviše se nalaze u regionu šuma bukve i jele sa smrčom, a samo neke dijelom i u subalpinskoj zoni. Ukupno u BiH ima 9 takvih rezervata sa tendencijom da se još nekoliko identifikuje i zaštiti.

Pratite aktivnosti i na našoj facebook stranici [click].

Izvor:

Šume Bosne i Hercegovine: fotomonografija / [Urednik Sead Vojniković; prijevod na engleski jezik Zorana Goletić].  - Sarajevo: Udruženje inženjera i tehničara šumarstva FBiH, 2013. -214 str.: ilustr.; 30 cm 

Čehić, M,. "Utjecaj klimatskih promjena na šumsku vegetaciju u Bosni i Hercegovini", završni rad I ciklusa, Šumarski fakultet Univerziteta Sarajevo, 2014. godine