Zašto Federacije BiH nema Zakon o šumama ?

Najvažniji regulatorni instrument šumarske politike i dokument kojim se uređuje održivo gazdovanje je Zakon o šumama. Na nivou Bosne i Hercegovine sektor šumarstva nije zakonski uređen, ingerencije su prebačene na entitete. Zakon o šumama FBiH ("Službene novine FBiH", broj 20/02, 29/03 i 37/04) donešen 20. maja, 2002. godine i važio je do 27. novembra, 2009. godine kada je proglašen neustavnim.

Parlament FBiH

Presuda Ustavnog suda

Načelnik općine Konjic i Savez općina i gradova FBiH tokom 2008. i 2009. godine obratili su Ustavnom sudu FBiH sa zahtjevom u kojem su naveli da pojedine odredbe Zakona o šumama FBiH krše prava lokalne samouprave. Glavna njihova zamjerka je bila ta što su u procesu donošenja spornog Zakona bile upotpunosti isključene iz istog. Nakon održane javne rasprave, odnosno razmatranja zahtjeva, Ustavni sud je donio presudu koja kaže da Zakon o šumama krši prava općina na lokalnu samoupravu. Sud je također dao mogućnost Parlamentu BiH da u roku od šest mjeseci usaglasi sporne članove sa Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi i Zakonom o principima lokalne samouprave, što nije urađeno.

Presuda je utemeljena na sljedećim argumentima: 

• Osporeni Zakon sa trenutnim sadržajem može imati uticaj na brojna pitanja koja su od značaja za jedinice lokalne samouprave, 
• Nepoštivanje propisa Ustava FBiH [Poglavlje VII, član 3.] 
• Nepoštivanje odredbi Povelje u pogledu informisanja lokalnih vlasti [Član 4. stav 6.] 
• Nepoštivanje odredbi Zakona o lokalnoj samoupravi (prijenos nadležnosti jedinicama lokalne samouprave) [Član 58. stav 2.]

Period 2009. - 2016.

U cilju privremenog uređenja oblasti šumarstva do donošenja novog zakona, Vlada FBiH je donijela Uredbu o šumama ("Službene novine FBiH", br. 83/09, 26/10 i 38/10) u novembru 2009. godine, koja je bila na snazi do kraja 2011. godine, od kada sektor šumarstva nije zakonski uređen. Period od 2009. do 2015. godine obilježilo je nekoliko prijedloga (prednacrta, nacrta) novog Zakona o šumama, koji nažalost nisu dobili potrebnu podršku iz razno raznih razloga. U januaru 2016. godine Federalno ministarstvo vodoprivrede, poljeprivrede i šumarstva ponudilo je Prednacrt novog Zakona. Navedeni Prednacrt prerastao je u formu Nacrta i prihvaćen je od strane Zastupničkog doma Parlamenta FBiH (na sjednici održanoj 13. jula), te je ocijenjen kao dobra osnova za izradu Prijedloga zakona. Ipak od 13. jula do danas Dom naroda Parlamenta FBiH još uvijek Zakon nije prihvatio, niti uopće o istom raspravljao. Zakon o šumama uz Zakon o borcima i Zakon o igrama na sreću bio je uzrok tromjesečnog zastoja rada Parlamenta FBiH. Donošenje novog Zakona o šumama prepoznato je kao jedan od prioriteta iz Akcionog plana FBiH za realizaciju Reformske agende, koja podrazumijeva niz reformi i donošenje seta zakona. U međuvremenu, većina kantona je donijela svoje propise za oblast šumarstva, kojima je FBiH u znatnoj mjeri razvlaštena po pitanju upravljanja i gospodarenja šumama.

Ko je glavni akter šumarske politike ?

Analizirajući proces kreiranja novog Zakona o šumama i istraživajući ključne aktere tog procesa, uz konsultovanje relevante literature da se zaključiti da su jednice lokalne samouprave ključni akter šumarske politike. Djelujući pojedinačno ili preko SOG FBiH, one demonstriraju ozbiljnu političku moć i pozivajući se na prava zagarantovana Ustavom, zakonima i međunarodnim konvencijama, uspijevaju artikulisati svoje interese, odnosno uključiti svoje zahtjeve u odredbe nove šumarske legislative, pogotovo preko "svojih" zastupnika i predstavnika političkih partija. 

Analizom istupa SOG FBIH i predstavnika jedinica lokalne samouprave u javnosti, mogu se identificirati sljedeća tri ključna stava: 

• Od nove šumarske legislative se očekuje da bude usklađena sa Poveljom i Zakonom o lokalnoj samoupravi. 
• Naknade koje se ostvaruju korištenjem šuma moraju biti puno veće za jedinice lokalne samuprave i moraju ostati tamo gdje su i ostvarene. 
• Vlasnik šuma ne može biti Federacija BiH, te bi novim Zakonom vlasništvo trebalo spustiti na općinski nivo tj. na jedinice lokalne samouprave.

Ideju "spuštanja" vlasništva nad šumama na općinski nivo neki političari vide kao korak ka stvaranju trećeg entiteta. U globalu posljedna dva stava su i zaista problematična iz razloga što šuma kao ekosistem ne poznaje granice općina, kantona, što se istima integralno gospodari. Finansijska sredstva koja se dobiju od šuma, po svim naučnim konsenzusima treba isključivo reinvestirati u šumu iz razloga što u BiH postoje velike površine nekvalitetnih šuma i goleti, koja hitno treba sanirati, zatim mnoga šumska područja nisu otvorena putevima, problem zastarjele mehanizacije i sl. 

Osnovni cilj novog Zakona bi trebao biti očuvanje šuma i šumskog zemljišta, te jačanje ekološke, ekonomske i socijalne funkcije šuma kao jednog od najvrijednijih obnovljivih prirodnih resursa BiH.

(Muamer Čehić, MA šumarstva)

Pratite aktivnosti i na našoj facebook stranici [click].

Izvor:

Čehić, M,. "Uloga i zahtjevi lokalnih zajednica u procesu kreiranja šumarske politike u FBiH", završni rad II ciklusa, Šumarski fakultet Univerziteta Sarajevo, 2016. godine