Percepcija javnosti o šumarima, šumarskim stručnjacima i preduzećima šumarstva

Dobro je poznato da javnost općenito uzeto ima negativno mišljenje o šumarima, šumarskim stručnjacima i preduzećima šumarstva. Naravno, to mišljenje uveliko zavisi od stepena obrazovanje ispitanika, posla koji radi, dobnoj strukturi, da li živi u ruralnoj ili urbanoj sredini, vezom sa šumom i sl. Razlozi za stvaranje takve percepcije su razno-razni. Tačno je, da je pojava nelegalnih aktivnosti jedan od najozbiljnijh problema u sektoru šumarstva. Međutim, često se zaboravlja da je korupcija jedan od najozbiljnijih problema BiH društva, te da sektor šumarstva ni po ovom pitanju nije drugačiji od sektora školstva, zdravstva, sudstva, politike i privrede u BiH.

Umjesto uvoda - Tipičan primjer mišljenja prodavača sendviča o akterima šumarstva

U šumariji gdje obavljam volonterski staž, čest je običaj da se prije odlaska na teren, kupe sendviči u lokalnoj radnji brze hrane. Čekajući u redu, pričao sam sa poznanikom o stravičnom zločinu koji se dogodio u Donjem Vakufu na Svjetski dan šuma, kada je šumokradica usmrtio dva šumara (zaposlenika Kantonalne uprave za šumarstvo) i jednog izvođača radova. Naš razgovor prekinuo je Sendvič-majstor: „Vi sječete koliko hoćete i gdje hoćete, a ja moram vama platiti kada hoću da sječem svoju šumu, pazi moju šumu. Moram zvat vas, platit vam i onda da mi vi kažete koliko smijem sjeći. Vi mi radite doznaku.“ Objasnio sam da je tako po odredbama Zakona o šumama koji su napisali mnogo pametniji ljudi i od njega a i od mene. Dodao sam da doznaku u privatnim šumama vrše zaposlenici Kantonalne uprave za šumarstvo, i da oni nemaju veze sa Šumskoprivrednim preduzećima. Sendvič-majstor, sada već uveliko crven u licu nastavlja: “Što ja ne mogu sjeći bez vas, to je moje?!“ Na njegov upit odgovorio sam da je šuma javno dobro koja daje mnoštvo opštekorisnih funkcije kao npr. čuvanje izvora pitke vode, stanište životinja (ptica), da su bitne za kisik. Naveo sam i da se iz šuma može sjeći sam onoliko koliko priraste u određenom period (da se šuma ne smije devastirati) i da taj posao znaju samo raditi šumarski stručnjaci i da to ne rade po svojoj volji nego po određenim „papirima“ (šumskoprivrednim osnovama). A tih 10 % što plati upravo financira navedene poslove, naknadu za općekorisne funckije i sl. Ponovo je Sendvič-majstor zapeo: „Čuj to, što to, a što plaćamo naknade, to je moje, na svom ja smijem raditi šta želim?“ Uslijedila su moja protu-pitanja u kojima sam ga pitao da li on ima kuću ili građevinsko zemljište? Da li je smio graditi kuću prije nego što je pribavio dozvole? Da li je smio graditi u visine koliko je htio? Pitao sam i zašto plaća porez na imovinu? Na kraju je samo izustio: „Zato vam se i desi kao ono u Donjem Vakufu. Vi sječete koliko i gdje hoćete. Čuvari budžetskih pozicija.“

Razlozi negativnih mišljenja javnosti spram šumarstva

Važan ako ne i najvažniji razlog za ovakva mišljenja je taj što akteri šumarstva nisu spremni da diskutuju o sumnjama javnosti (nekada opravdanim a često neopravdanim), te što preduzeća nemaju kvalitetno razvijenu PR službu (Služba za odnose sa javnošću). U tom smislu akteri šumarstva i preduzeća u diskusijama pričaju „šumarskim jezikom“, koriste termine „etat, obim sječa sa stanovišta principa kontinuiteta gazdovanja, obliko-visina“. Dakle služe se riječima koje najčešće samo oni međusobno razumiju.

Cijenjeni profesor sa fakulteta često je znao kazati: „Niko šumu i šumski ekosistem i procese vezane za šumu, ne poznaje bolje od nas samih: profesora, šumarskih inženjera, tehničara “. Akteri šumarstva, moraju se više eksponirati, uključivati u zaštitu npr. biodiverziteta (velika većina biodiverziteta nalazi se u šumama), igrati bitnu ulogu pri izdvajanju zaštićenih područja (jer često šume čine više od polovine zaštićenog područja), pisati saopćenja, izvještaje i radove razumljivim jezikom, otvarati se ka javnosti (rad sa najmlađima, saradnja sa lokalnim zajednicama), povećati transparentnost i sl. Kroz studij na Šumarskom fakultetu, studenti šumarstva stiču širok spektar znanja: od matematike, statistike, geodezije, GISa, pedologije, ekologije, klimatologije, preko hemije, botanike, genetike, sistematike, fiziologije, do izučavanja gljiva, insekata, upravljanja zaštićenim područjima, marketinga, odnosima sa javnošću, ekoturizma, politike i ekonomike a tek čiste šumarske nauke: sjemenarstvo, dendrometrija, prirast i prinos, uređivanje, inventura, uzgajanje, kulture, bujice, zašita šuma, iskorištavanje, mehanizacija... Na osnovu akceptiranih navedenih znanja šumarskih stručnjaci itekako mogu i moraju čini važan dio društva. Njihovo/naše mišljenje se mora uvažavati, a za takvo nešto ponovo je odgovornost najveća na njima/nama – šumarskim stručnjacima.

 

Umjesto zaključka

Samo je jedna branša na većem udaru javnosti prije šumarstva. Naravno, riječ je o lovstvu. Isti uzroci i smjernice mogu se primjeniti i na ovaj sektor. Na kraju pitam se šta bi Sendvić-majstor rekao da je krenuo s nama u oblizak terena i vidio ovakvu sliku, odnosno djelo lovokradice a možda i šumokradice ?! Možda bi rekao: „Što ja ne smijem ubiti lisicu i okačit je na stablo, na putu. Moja je, ja sam je vidio.“

Vulpes vulpes - lisica

Čehić, M., MA šum.

Pratite aktivnosti i na našoj facebook stranici [click].

Upotreba feromonskih klopki u suzbijanju štetnih insekata smrče - potkornjaka

Svi članovi šumskog ekosistema, s posebnim naglaskom na insekte, pri normalnoj (optimalnoj) brojnosit populacije imaju pozitivan uticaj na ekosistem i gotovo ne pričinjavaju nikakve štete. Međutim, ukoliko je brojnost određene vrste insekata povećana usljed poremećaja biotičke ravnoteže i lanca ishrane nastju katastrofalne posljedice. Smrčin pisar (Ips typographus L.) je vrsta koja se često nalazi u stanju povećane brojnosti.[1]

Šume i šumska zemljišta u BiH zauzimaju 2.709.796 ha (Matić i sar., 1971)[2], odnosno 51% ukupne površine. Po preliminarnim podacima II Državne inventurepovršina pod šumama se povećala na 60 %. Zaliha četinara iznosti 107 m³ , a lišćara 183 miliona m³.  Udio smrče u ukupnoj površini četinara iznosi 31.355 ha.

Slika 1. Kultura smrče; photo: Čehić, M.

Stabilnost šumskih ekosistema je pod uticajem velikog broja faktora abiotske i biotske prirode. Važan faktor biotske prirode su svakako potkornjaci, sa 44 registrovane vrste u BiH, od kojih se dvadesetak razvija na četinarima. Potkornjaci su sekundarni štetnici koji u povoljnim uvjetima (prenamnoženja) prelaze u primarne štetnike, o čemu ste više mogli čitati u članku objavljenom na našem blogu (Vranović, 2017)[3].

Mjere zaštite/borbe protiv potkornjaka dijele se na
Preventivne:
- način gospodarenja
- feromonske klopke
- lovna stabla
- pravovremeno i pravilno izvođenja radova sječe i izvoza

Represivne:
- pravovremene sanitarne sječe i izvoz zaraženih stabala

Feromonske klopke

Feromoni su primamljive tvari koje luče mirise specifične za određenu vrstu, te stoga omogućuju potpuno selektivno suzbijanje insekata. Seksualni hormoni - feromoni su prvi put sintezovani i primjenjeni u USA, a kasnije nakon dobijanje prvih rezultata su prenijeti u Evropu, najprije u Švicarsku a zatim u Francusku, a nakon toga feromonske klopke su našle praktičnu primjenu i u drugim evropskim zamljama. Kontrola populacije potkornjaka pomoću feromonskih klopki je jedna od biotheničkih mjera borbe u cilju suzbijanja istih. Uloga feromonskih klopki u prognozi suzbijanja ekonomski značajnih štetočina je ogromna. Očitavanjem feromonskih klopki, registruju se prvi uslovi i signalizira prisustvo štetnog organizma. Na ovaj način moguće je u toku cijle vegetacione sezone pratiti dinamiku kretanja štetnog organizma.

Cilj postavljanja

• na osnovu mirisnih komponenti feromona privući i zadržati odraslog imaga u klopci do prebrojavanja i uništavanja, 
• dugoročno ustanoviti dinamiku populacije najčešćih vrsta potkornjaka s obzirom na naše klimatske i druge prilike na razini ŠGP kako bi se mogla uspostaviti pravilna i pravovremena dijagnoza,razrada preventivnih, profilatičkih i terapijskih mjera suzbijanja, 
• prognoza daljnjeg razvoja štetnih vrsta i kontinuirani monitoring.

Pravovremeno postavljanje

• cilj je izvući što više potkornjaka prve generacije iz sastojine i spriječiti stvaranje druge ili treće generacije, u zavisnosti o vrsti,
• pravovremenim postavljanjem feromonskih klopki i praćenjem brojnosti može se spriječiti pojava gradacije i znatno reducirati brojnost (do 80%),
• prvo ubušivanje potkornjaka u proljeće može se očekivati kada je u sastojini temperatura bar 3 dana 14 – 15 ˚C,
• prva generacija/rojenje (zavisno o vrsti) ranih potkornjaka javlja se rano u proljeće već pri temperaturi 22 – 24˚C, u periodu od 13 – 16 h, (I rojenje obično krajem marta - do sredine aprila, II rojenje obično kraj juna do sredinje jula)
• gradacija potkornjaka na nekom području može potrajati 3-4 godine.

Tipovi klopki

„THEYSON“

•  naletni tip klopke, dobrih mehaničkih svojstava, čvrstoće, trajnosti i oblika koji postiže najuspješnije ulove potkornjaka,
• postavljanje: na način da se unutar sastojine ili na rubu postave na 20 m (± 2 m) od živućeg stabla sa naletnom (širom) plohom okrenutom u smjeru dominantnog vjetra zbog boljeg raspršivanja feromonskog mirisa i ulijetanja potkornjaka,
• kombinacija više klopki: tako da se klopke rasporede kao zvijezda ili „Y“, s tim da se u samo jednu klopku postave feromoni za određenu vrstu potkornjaka. Postavlja se tako da jedna klopka ima smjer sjevera, druga jugozapada, a treća jugoistoka. Kako bi se osigurali jednoliki uvjeti na utjecaj insolacije i eventualnog nejednolikog zagrijavanja i hlađenja feromona, što može utjecati na različit intenzitet hlapljenja, odnosno privlačenje potkornjaka,
• visina korita postavljene klopke iznosi 1,3 m od tla,
• feromoni se postavljaju u središnji dio klopke (4. ulaz/rebro) - više feromona unutar klopke se postavljaju rubno na istoj visini kako bi se olakšalo širenje različitih feromonskih mirisa,
• nedostatak kod klopki ovog tipa je ispadanje čepova kroz koje se ocjeđuje voda iz korita klopke u kojemu se nakupljaju potkornjaci, a samim time i ispadanje potkornjaka,
• preporučuje se postavljati na stalak u obliku obrnutog slova „L“ kako bi se olakšalo izvlačenja korita  

Slika 2. Ecotrap klopka;
photo: Čehić, M.

 „ECOTRAP“

• dobro otvorena u svim smjerovima, tako da je naletna površina dosta velika,
• korito klopkle se postavlja na 1 m od površine tla
• nedostatak joj se očituje u materijalu nešto slabije trajnosti i kvalitete koji je sklon prelamanju prilikom postavljanja i održavanja, - postavljanje klopke ovoga tipa nešto je jednostavnije jer potkornjaci mogu biti sa svih strana lako ulovljeni u samu klopku,
• po potrebi učvrstiti korito/čašicu da bi se spriječilo ispadanje, - feromoni se, kao i u prethodnog tipa, postavljaju u sredinu klopke,
• više feromona postavlja se tako da se jedan od feromona postavlja u gornju polovicu, a drugi u donju polovicu klopke (ostavljene rupice za pričvršćivanje) zbog boljeg raspršivanja mirisnog atraktanta,

Feromoni

Smrču napada veliki broj štetnih insekata.  U našim uslovima najopasniji su već navedeni smrčin pisar (Ips typographus L.) i šestozubi smrčin potkornjak (Pityogenes chalcographus L.). Feromoni su sintetizirani za ova dva štetnika. U upotrebi su ampule Pheroprax za smrčinog pisara i Chalcoprax za šestozubog smrčinog potkornjaka. Cijena na njemačkom tržištu kesice pakovanje od 0.01 kg za prvi feromon je 17.30 a za drugi 18.90 eura[4].

Slika 3. Feromon-mamac za smrčinog pisara; photo: Čehić, M.

Metodologija pravilnog postavljanja lovnih klopki

Ova metodolgija je po uputama Katedre za zaštitu šuma i urbanog zelenina sa Šumarskog fakulteta u Sarajevu:

• Način postavljanja lovnih klopki je na udaljenosti od zdravih stabala (18-23 metra)
• Pravilno postavljanje feromonskih mamaca (treće rebro kod lovnih klopki Teyson na krajeve, dok kod Ecotrapa na sredinu visine klopke)
• Prostor oko klopki mora biti očišćen kao i korito
• Obilježiti klopke radi evidencije (Upisivanje GJ, odjela, redni broj klopke, datum kontrole i sl)
• Visina koritka klopke 90 cm.
• Međusobna udaljenost klopki (2-5 m) zbog spriječavanja miješnaja feromonskih mirisa

Kontrolu ulova prilagoditi vremenskim uslovima (Ako su temperature iznad 20^O C, sa malo ili bez padavina kontrole moraju biti češće svakih 7 dana, u protivnom svakih 14 dana).

Broj potkornjaka uhvaćenih u feromonske klopke znatno zavisi o okolišu i lokalnim uslovima kao što je temperatura, ekspozicija, osjetljivost stabla itd. (Lobinger, 1995.)[5]. Prema Lobingeru i Skatulla (1996)[6] u klopkama postavljenim na južnoj ekspoziciji ulovi su veći i do četiri puta u odnosu na sjeverne ekspozicije. To je potvrđeno i u istraživanjima provedenim u našim uslovima, iako su te razlike manje.

Čehić, M., MA šum.

Pratite aktivnosti i na našoj facebook stranici [click].

---

[1] Mešić, H.,Dautbašić M., Mujezinović, O. (2012): Upotreba feromosnkih klopki u praćenju i suzvijanju smrčinog pisara (Ips typographus L.) na planini Grmeč, Naše šume br. 26-27.

[2] Matić, V., Drinić, P., Stefanović, V.,Ćirić, M.i saradnici (1971): Stanje šuma u SR Bosni iHercegovini prema inventuri šuma na velikimpovršinama u 1964. - 1968. godini. Šumarskifakultet i insttut za šumarstvo u Sarajevu,Posebno izdanje broj 7., Sarajevo.

[3] Vranović, A. (2017): Potkornjaci - grobari bosanskohercegovačkih šuma !?, https://sumeisumarstvo.blogspot.ba/2017/01/potkornjaci-grobari-bosanskohercegovack.html

[4] https://www.grube.de/pheroprax-ampulle-fuer-buchdrucker-74-188/ i https://www.grube.de/chalcoprax-ampulle-fuer-kupferstecher-74-170/

[5] Lobinger, G., (1995): Einsatzmöglichkeiten vonBorkenkäferfallen. Allg. Forst. Z. Waldwirtsch.Umweltvorsorge 50, 198–201.

[6] Lobinger, G., Skatulla, U., (1996):Untersuchungen zum Einfluss von Sonnenlichtauf das Schwärmverhalten von Borkenkäfern.Anz. Schädl.kd. Pflanzenschutz Umweltschutz69, 183–185.

[7]   Priručnik za monitoring zdravstvenog stanja šuma i zaštite od potkornjaka (http://www.hbsume.ba/public/files/prirucnik_monitoring_zdravstvenog_stanja_suma.pdf)

Priča o Smrčku Smrekoviću

Pored vrelog sarajevskog asfalta, u ozloglašenim kvartovima bosanske metropole, ponikao je Smrčko. On njegovog dolaska na svijet život ga nije mazio. Bio je isuviše slab da bi se suprotstavio okolini, ali čvrsto odlučan da jednog dana postane glavna faca u kraju.

Kako je vrijeme prolazio i Smrčko jačao, time je i njegovo samopouzdanje raslo. Malo po malo počeo je da osvaja prostor i traži mjesto pod suncem. To su opazili lokalni mangupi i odlučili tome stati u kraj.

Jednog proljetnog jutra, dok se još uvijek nije potpuno razdanilo, trojica dječaka iz susjedne zgrade napali su mladog Smrčka.  Smrčko je pretrpio ozbiljne povrede koje se i danas vide na njegovom stablu, međutim, nije im ostao dužan. Uzvratio je svojim oštrim četinama i nanio dječacima žestoke ogrebotine. Dugo mu je trebalo da se oporavi i to je znatno uticalo na brzinu njegovog rasta, međutim nije se predavao.

Kako je vrijeme prolazilo, Smrčkovo nezadovoljstvo je raslo, a sa njim i prkos i želja da jednog dana naplati štetu koja mu je učinjena. Tako je jednog zimskog dana, dok je na glavi nosio teški, mokri snijeg opazio jednog starog komšiju koji ga je uvijek sa prezirom gledao. Komšija je izveo svog psa i dopustio mu da slobodno šetka i obilježava svoju teritoriju. Smrčko je ovo doživio kao atak na njegov posjed i kada se pas približio naglo je na njega bacio veliku količinu snijega što je psa prestrašilo i povrijedilo. Uvrijeđeni i bijesni komšija odmah je pohrlio da spasi svog ljubimca, odnio ga u stan i ubrzo se vratio sa sjekirom u namjeri da se osveti Smrčku. Uspio je svega nekoliko puta da udari Smrčka i to je bilo sasvim dovoljno da Smrčko pretpri trajne povrede. 

Nekako je Smrčko uspio da se odbrani bacajući preostali snijeg sa svoje krošnje i bodući svojim iglicama razjarenog komšiju. Sada možemo vidjeti Smrčkov hendikep oličen u njegovoj kratkoj frizuri i izranjavanom stablu.

Komšije su primjetile da imaju mladog delikventa u svom okruženju i odlučili da riješe taj problem. Doveli su velikog i strašnog čuvara Brezana da konstantno pazi na Smrčka. Međutim, pored loše raspoloženih i ozlojeđenih komšija našlo se i par komšinica koje su pokušale da razumiju Smrčka. Digle su svoj glas i uspjele da se izbore kako bi se Smrčku našlo adekvatno društvo i kako bi on svoje nezadovoljstvo i tugu barem malo ublažio. To društvo je činilo petoro braće i četiri sestre iz porodice Kalina, kao i pet članova iz plemena Forzika.

Pored njih odlučili su da mu pruže nekoga iz njegove vrste na koga se može ugledati, pa su mu doveli mlađeg brata Srećka koji je bio uzoran i lijepo vaspitan. Stalno se trudio da se kloni problema i da na sporiji, ali sigurniji način obezbjedi sebi opstanak. I uspio je u tome.

Danas, Smrčko je mnogo mirniji, trudi se da se ugleda na mlađeg brata Srećka koji ga je uveliko pretekao i pokazao mu kako na najljepši i najjednostavniji način može postati uspješan. Čak i komšije koje su ranije imale žestok sukob sa Smrčkom brižno paze na njega i trude se da mu svu njegu i ljubav nadoknade. Iskreno se nadamo da će jednog dana Smrčko uspjeti da prevaziđe sve teške trenutke kroz koje je prošao, a čije posljedice i danas osjeća i da će odrasti u lijepog, velikog i ponosnog člana svoje vrste.

(Damir Prljača, MA šumarstva)

Pratite aktivnosti i na našoj facebook stranici [click].

Održivo upravljanje šumskim ekosistemima

Struktura terestričnih ekosistema podrazumijeva prostornu organizaciju abiotičke komponente (staništa, biotopa) i biotičke komponente (biocenoze). Struktura biocenoze određena je biodiverzitetom koji je izdiferenciran na sinuzije – ekološke komplekse i strukturne i funkcionalne jedinice biocenoze. Tipičan primjer evolucijskog odraza u postizanju prirodnog savršenstva su šume zajednice, odnosno šumski ekosistemi.[1] Šumski ekosistemi spadaju među najvažnije i najsloženije kopnene ekosisteme sa biodiverzitetom koji čine različite biljne i životinjske vrste, gljive i mikroorganizmi.[2]

Prirodni resursi po nekim definicijama označavaju količinu postojeće biološke raznolikosti u različitim ekosistemima. Sirovine se smatraju prirodnim resursima, ako se crpe i (po potrebi) pročišćavaju, a da nije potrebna njihova proizvodnja. U tom smislu rudarstvo, crpljenje nafte, ribolov i šumarstvo se smatraju iskorištavanjem prirodnih resursa dok poljoprivreda (za koju je potrebna ljudska djelatnost) ne spada u prirodne resurse.

Cilj upravljanja resursima je da se racionalno koriste u zadovoljavanju potreba sadašnjih generacija i da se sačuvaju za potrebe budućih generacija, imajući na umu da je danas manje aktuelna podjela na obnovljive i neobnovljive resurse, a više na iscrpne i neiscrpne, pri čemu se pokazalo da su neki neobnovljivi resursi praktično neiscrpni (zalihe mineralnih soli), a obnovljivi iscrpni. [3]

Djelatnosti u oblasti šumarstva BiH je u skladu sa principom kontinuiteta gazdovanja; photo: Čehić, M.

Održivo gazdovanje [upravljanje] šumama obuhvata uzgoj, zaštitu i korištenja šuma i šumskog zemljišta te izgradnju i održavanje šumske infrastrukture. Održivo gazdovanje šumama predstavlja korištenje šuma i šumskog zemljišta na način i po stopi, koji/a održava biološku raznovrstnost, produktivnost, sposobnost obnavljanja, vitalnost i potencijal šuma da sada i u budućnosti obavljaju značajne ekološke, ekonomske i socijalne funkcije na lokalnom, nacionalnom i globalnom nivou, a da pri tome ne prouzrokuje šetu drugim ekosistemima.[4]

Historijiski razvoj održivog upravljanja šumama

Javne odredbe koje se odnose na višegeneracijsko korištenje šuma su vjerovatno jedan od najstarijih oblika dugoročne politike zaštite okoliša i prirodnih resursa. Običajno pravo [5] [6], kodifikovano polovinom 14. stoljeća, uređuje korištenje šuma u skladu sa zahtjevima i mogućnostima svoga vremena (Mantel 1990). Lokalna pravilo Palatina iz 1295. glasilo je: „Drvo posječeno u lokalnom području stoji na raspolaganju lokalnom stanovništvu.“ Zabilježeni su zakoni iz 1330.,  kojima se propisuje umjerena sječa koja ne dovodi do devastacije šume. Slična načela izražena su kasnije u lokalnim zakonima mnogih komuna, samostana, općina i gradova. Korišteni su propisi o izričitim zabranama sječe plodovitog drveća i vrsta koje su važne za lokalnu opskrbu ogrijevom. Šume okolnih naselja bile su namijenjenje samo za lokalne korisnike i bile su podijeljene u godišnjim sječnim jedinicama. Nakon sječe, takve jedinice su zaštićivane od ispaše do osiguranja ponovnog rasta. Tokom 15. i 16. stoljeća, izrada i isporuka trupaca iz šuma nije mogla zadovoljiti rastuće potrebe za ogrijevom, građevinarstva, proizvodnju soli [7], i rastuće potrebe metalurgije, što je uzrokovalo mnoge posljedice dijelovima srednje Europe.

Korak po korak, politika i zakoni uvode principe obnovljivog korištenja prirodnih resursa koji su prisutni i danas (Zürcher 1965). Pojam održivi koristio je Hans Carl von Carlowitz, otac održivog prinosa u šumarstvu, već 1713. godine: "Najveća umjetnost, nauka, marljivost i institucija zemalja će se osloniti na način očuvanja i gajenja šuma koji treba preduzeti kako bi se osiguralo trajno, stabilno i održivo korištenje, jer je to neophodno, jer bez šuma zemlja u svojoj suštini ne može ostati.“ Početkom XIX stoljeća, tačnije 1804. godine, Georg-Ludwig Hartig formulisao je načelo održivog šumarstva u svom kapitalnom djelu Oporezivanje šuma: "Nije moguće očekivati ​​potrajno šumarstvo, ako se proizvodnja trupaca iz šuma ne računa prema održivosti... Bilo bi pametno prema tome oporezovati [procijeniti] šumu, ali s ciljem da ih trenutne generacije koristite na takav način da bi njihovi potomci mogli izvući barem onoliko prednosti koliko ih trenutne generacije koriste." Tokom 1841. godine, Carl Heyer upućuje tehnike održivosti šumarske proizvodnje. Do 1850. godine, moglo bi se reći da je većina šumskih područja došla pod neku vrstu dugoročnog sistema korištenja šuma.

Njemačka šumarska škola imala je veliki utjecaj na naše stručnjake; photo; Čehić, M.

Prijelaz dobijanja energije sa drveta na mineralni ugljen u 19. i fosilna goriva u 20. stoljeću doveo je do oslobađanja pritiska sa drveta, što radikalno mijenja put korištenja šuma za industrijski i ekonomski razvoj u zemlji. To je bio presudan element pretvaranja šumarstva u moderni sektor privrede, u skladu sa načelima održivog upravljanja obnovljivih resursa. Metode za praktičnu primjenu održivog korištenja šuma razvile su se iz naučnih modela koji kažu da intenzitet sječa treba prilagoditi dugoročnom proizvodnom potencijalu šumskih sastojina.

Održivi gazdovanje kao temelj višenamjenskog šumarstva

Održivi razvoj polazi od načela da sadašnji nivo potrošnje i njegov efekat na okoliš mora poštivati ​​ravnotežu koja čini potrebni prostor za manevrisanje budućih mogućnosti. Održivost ne izražava namjeru za korištenje sredstava; već predstavlja ono što ljudi, društvene i političke zajednice moraju prepoznati kao vrijedno čuvanja i vrijedno odgovornog upravljanja. Održivo gazdovanje je temelj prakse višenamjenskog(multifunkcionalnog) šumarstva, o čemu ste mogli čitati u tekstu objavljenom na našem bolgu.

Višenamjensko gazdovanje šumama je oblik održivog gazdovanja šumama do obima, koji trajno održava glavne funkcije i komponente šumskog eksositema. [8]

Šume pružaju proizvodne ali i opštekorisne funkcije; photo: Čehić, M.

Značenje održivog gazdovanja kroz multifunkcionalno šumarstvo širi se od primarnog fokusa proizvodnje trupaca do uključivanja širokog spektra različitih kombinacija namjene šuma i ispunjavanja privrednih potreba i mogućnosti, kao i rješavanja dinamičkih promjena društvenih i kulturnih vrijednosti (Schmithüsen, Seeland 2006). U modernom poslovanju definicija orijentisanog-upravljanja, kao što ju je formulisao Speidel (1984) glasi: „Održivo šumarstvo znači sposobnost vlasnika šuma i šumskih preduzeća da proizvode trupce, te da se brinu za infrastrukturne usluge kao i za pružanje usluge zaštite okoliša za korist sadašnjih i budućih generacija.“ To znači održavanje i stvaranje preduzetničke uslova potrebnih za trajno i neprekidno optimalno ispunjenje ekonomskih i ekstraekonomskih potreba i ciljeva. Održivo šumarstvo se bavi vremenskom perspektivom (stalno i trajno), vrstama aktivnosti (održavanje i stvaranje), ciljevima (potrebe i ciljevi), te kvalifikacijskim uslovima (optimalno ispunjavanje). Praksa upravljanje koja odgovara potrebama i vrijednostima modernog društva uzima u obzir šumu kao višenamjenski resurs, specifični ekosistem, potrebu održavanja biološke raznolikosti te razvoj potencijala privrednih i društvenih šuma u ruralnim i urbanim područjima (Bauer i sur 2004;. Bouriaud, Schmithüsen 2005).

(Muamer Čehić, MA šumarstva)

Pratite aktivnosti i na našoj facebook stranici [click].

*Napomena: Osnova za ovaj tekst crpljena je iz rada: Schmithusen, F.:"Multifunctional forestry practices as a land use strategy to meet increasing private and public demands in modern societies", Journal of forest science, 53, 2007 (6): 290–298 i u dobrom dijelu predstavlja prijevod istog. Ostale korištene reference posebno su istaknute.

---

[1] Redžić, S.: „Struktura i dinamika biocenoza kao indikator stabilnosti šumskih ekosistema“, ANUBIH, Zbornik radova: Posebna izdanja – Odjelenje prirodnih i matematičkih nauka, Knjiga 19, Naučna konferencija: Šume – indikator kvaliteta okoliša, 2011. godine

[2] Beus, V., Vojniković, S.: „Specifičnosti šumske vegetacije Bosne i Hercegovine“, ANUBIH, Zbornik radova: Posebna izdanja – Odjelenje prirodnih i matematičkih nauka, Knjiga 19, Naučna konferencija: Šume – indikator kvaliteta okoliša, 2011. godine

[3] Bozalo, G., Lojo., A. (2014): Uređivanje šuma – skripta predavanja, Šumarski fakultet, Sarajevo, str. 1.

[4] MCPFE definicija (1993)

[5] Pod običajnim pravom podrazumijevaju se sve nepisane norme društvenog ponašanja, ekonomskih i društveno-porodičnih odnosa (uključujući i moralne vrednote), koje su postojal i razvijale se u tradicijskim, seoskim sredinama, regulirajući interni život tih društvenih zajednica nezavisno o zakonskim, postojećim pravnim normama države. (Bogšić, B. Spomenik narodnog običajnog prava iz 16. vijeka, Rad JAZU, knjiga 1. Zagreb, str. 229-236.)

[6] Dio pravnika kod shvaćanja „običajnog prava“ kao pojma sadrži – niz običaja kao nepisanih pravnih regulativa koji su imali: opću primjenu, dugotrajno vršenje, „privrženost... i dobrovoljno njegovo prihvaćanje“, podesnost za dotičnu zajednicu (tj. Da nije istodobno postojao suprotan običaj), pa na temlju toga bili sancionisano od države, tj. transformisani u – običajno pravo. (Perić, B. Neki elementi evolucije pravnog regulisaja (naročito obziorm na odnos običaja, običajnog prava i zakona), naučni skup: „Oktoborska revolucija i narodi Jugoslavije“, Beograd-Kotor, 1967.

[7] Sistem proizvodnje je bio primjeren tome vremenu – bilo je to isoljavanje slane vode na vatri nastaloj loženjem drveta. Za iskuhavanje slane vode bilo je potrebno dosta drva. Zbog toga su seljaci, koji su snabdijevali solare drvima, u toku čitave godine bili oslobođeni poreza i drugih izvanrednih državnih nameta.

[8] Definicija priređena po Lanly, FAO (1995)

Trulež drveta kao svjedok

Pod pojmom truželi obuhvaćene su u širem smislu sve promjene koje nastaju u drvetu od mnogobrojnih gljiva. Trulež je pojava koja se ogleda izrazitom promjenom boje, a zatim smanjenjem težne, čvrstoće i tvrdoće drveta. Uži pojam truleži odnosi se samo na duboke fizičke i hemijske promjene u ćelijskoj membrani, pri čemu drvna supstanca bitno gubi normalne osobine.[1] Trulež drveta se smatra posljednom fazom propadanja drveta nastala kao posljedica razornog djelovanja gljiva.[2] Obzirom na posljedice koje nastaju u drvnim tkivima trulež se uglavnom razlikuje: 

1. po smještaju u stablu, odnosno deblu;
2. po boji;
3. po konzistenciji ili postojanosti.

Do pojave truleži, odnosno djelovanja gljiva često dolazi nakon poremećaja normalnih životnih procesa, patoloških promjena ili napada insekata. 

Centralna trulež javora klena na radijalnom presjeku; photo: Čehić, M.

Centralna trulež zahvata centralni dio debla. Zaraza je prodrla preko korijena ili kroz ostatke grana. Zahvata veći ili manji centralni dio, i širi se radijalno prema korijenu ili vrhu stabla. 

Ako se pitate šta je uzrokovalo tružel ovog drveta, odgovor je vidljiv na prvoj (sredina) a na drugoj (donji dio, sredina) slici. 

Širenje truleži od mjesta prekidanja drvnih traka 

Za neke civilizacije stabla (šuma) predstavljaju simbol pamćenja i znanja. Za druge su simbol životne snage, neuništivosti, ali i nečega čemu treba pristupati sa strahopoštovanjem. I definitivno je tako, stablo ili bolje reći cjepanica sa slike je najbolji čuvar, najsigurnija arhiva dokaza odnosno najpovjerljiviji svjedok.

Ako se pitate kako drvo ili trulež drveta može biti svjedok, odgovor je može. 

Ovu trulež nisu uzrokovali insekti a ni patološke promjene. Klicu truleži ovog stabla javora klena „posijalo“ je zrno metka kalibra 7,62x39 mm ispaljeno iz najpoznatije svjetske puške, AK-47 znane i kao Kalaš (Kalašnjikov).    

Klicu djelovanja gljiva (proces nastanka truleži) uzrokovao je metak. Pažljivo gledajući sliku može vidjeti ulazni otvor; photo: Čehić, M.

Ova stablo klena lagano je vehnulo iznutra. Čuvalo je dokaze i sjećanja. Otkrilo je kote sa kojih je pucano. Pokazalo je položaje neprijateljskih strana. Možda je spasilo i poneki nevini život, baš zaustavivši ovaj metak. Možda je i zaštitilo ubicu skrivenog u šumi gdje raslo, pored puta na uzvišenju. Čuvalo je i živjelo sa olovom. U sebi. Ovo stablo klena, podsjetilo je na ratne devedesete. Preživjelo je metak(e), preživjelo je rat. Palo je u miru, ovo stablo klena. 

photo: Čehić, M.

photo: Čehić, M.

(Muamer Čehić, MA šumarstva)

Pratite aktivnosti i na našoj facebook stranici [click].

 [1] Krstić, M. „Zaštita drveta, II deo prouzrokovači truleži i obojenosti drveta“, Beograd, 1962.

 [2] Gurda, S. „Tehnologija drveta“, Šumarski fakultet Sarajevo, 1999. str. 279.

Stepen zastrtosti zemljišta krošnjama stabala sastojine i njegovo određivanje

Za ovaj pojam smo do nedavno upotrebljavali termin "sklop". Kako on ne odgovara treba ga napustiti, i to tim prije što nam izraz "sklop" treba za sasvim drugi pojam. Stepen prekrivenosti zemljišta krošnjama stabala sastojine definišemo odnosom prekrivenog dijela površine sastojine krošnjama stabala sastojine i ukupne površine sastojine tj. f;

f1/f; gdje je;

f₁, - prekrivena površina satojine krošnjama stabala sastojlne, a

f - površina sastojine.

S obzirom na to da se ne inventarišu sva stabla preborne sastojine, nego samo iznad određene debljine, (iznad taksacionog praga), to se stepen prekrivenosti odnosi na taj dio preborne sastojine (Bozalo i Lojo, 2014). Taksacioni prag za ovaj element je prečnik od 5 cm na prsnoj visini (1,30 m od zemlje)  u visokim šumama, a u izdanačkim 0 cm.  Zastupljenost podmlatka se posebno izražava.

Stepen prekrivenosti zemljišta iskazuje se u desetinama (npr. 0,4; 0.5; ....0.9; 1,0). Kada se radi o prebornim sastojinama on mora biti znatno ispod 1,0 jer se radi o sastojinama koje se prirodno podmlađuju (Bozalo i Lojo, 2014).

Stepen zastrtorsti zemljišta krošnjama stabala je:

1. normalan (1,0 – 0,8),
2. prosvijetljen (0,8 – 0,6),
3. otvoren (0,6 – 0,4),
4. progaljen (0,4 – 0,2),
5. pojedinačna stabla (0,2 i manje).

Intenzitet zastrtosti zemljišta krošnjama stabala može biti različit i zavisi od (Pintarić, 1991): 

• Osobina staništa, 
• Vrste drveta,
• Starosti sastojine i 
• Šumsko uzgojnih zahvata.

U skorijim istraživanja koja su vršena (Kvesić, 2011; Jaganjac, 2015; Mušija, 2015; Vileš, 2016; Brkić, 2016; i Prljača, 2016) stepen zastrtosti zemljišta krošnjama stabala je utvrđivan pomoću fotoaparata (Canon fisheye objektiv, 15,0 mm), te pomoću programa „PaintNET“.

Postupak utvrđivanja stepena zastrtosti zemljišta sastojine krošnjama stabala sastojine

Glavni razlog utvrđivanja ovog parametra je ispitivanje uticaja stepena zastrtosti zemljišta sastojine krošnjama stabala sastojine na podmlađivanje pojedinih vrsta drveća. Kako je poznato vrste drveća se razlikuju u pogledu njihove potrebe za svjetlom, te je stoga ovo itekako važan podatak koji doprinosi pojašnjenju procesa podmlađivanja u našim šumama.

Slika 1. Fotografisanje stepena zastrtosti zemljišta sastojine
krošnjama stabala sastojine. Na slici je dipl. ing. šumarstva
Edin Selimović, jedan od začetnika ovog metoda
utvrđivanja stepena zastrtosti zemljišta sastojine krošnjama
stabala sastojine i jedan od prvih koji je ovaj metod sproveo
u praksu na našim prostorima; photo: Prljača, D.

Najprije je na terenu bilo potrebno fotografisati krošnje stabala. Kao primjer uzećemo površinu od 1 ha. Ta površina je najprije izdjeljena na 100 manjih ploha dimenzija 10 x 10 m, odnosno površine 100 m2. Nakon toga je pristupljeno fotografisanju stepen zastrtosti zemljišta krošnjama stabala sastojine i obradi fotografija.

Fotoaparat je montiran na posebno izrađen stalak. Na tom stalku je pored fotoaparata pričvršena i busola, kako bi fotoaparat bio usmjeren u pravcu sjevera, kao i dvije libele pomoću kojih se vrši horizontranje fotoaparata, što je jako važno kako bi se izbjegla greška fotografisanja pod različitim vertikalnim uglovima. Primjer fotografisanja je prikazan na slici 1.

Nakon što je izvršeno fotografisanje, pristupilo se softverskoj obradi fotografija. Fotografije su najprije trebale biti isječene (opcija „Crop“) u pogramu „PaintNET“ tako da njihove stranice budu istih dimenzija. Na prosječnoj visini od 25 m ovako isječena fotografija pokriva površinu od 400 m2, što odgovara slici dimenzija 20 x 20 metara. Ako se takva slika projicira na horizontalnu plohu ona će pokriti kvadrat dimenzija 20 x 20 metara, što u slučaju postavljenih plohica znaci četiri polja. Iz toga proizilazi da je za obradu podataka u svrhu određivanja stepena zastrtosti zemljišta krošnjama stabala potrebno ukupno 25 fotografija sa jedne čitave stalne ogledne plohe površine jednog hektara. U tom slučaju su potrebne fotografije sa tačaka iskazanih sljedećim redosljedom brojeva: 1,3,5,7,9; 19,21,23,25,27; 37,39,41,43,45; 55,57,59,61,63; 73,75,77,79 i 81 (Slika 2). Ukoliko se takve fotografije poredaju jedna pored druge po identičnom redoslijedu kao na šematskom prikazu u odgovarajućem softverskom paketu kao sto je PaintNET ili Potoshop dobit će se jedna fotografija koja predstavlja jedan cijeli hektar, u tom slučaju bi se fotografije trebale posložiti prilično realno u smislu otvorenja na kojima se vidi nebo, gdje bi ti se formirali odgovarajući oblici otvora koji odgovaraju onim stvarnim na terenu.

Slika 2. Šematski prikaz plohe dimenzija 100 x 100 m na kojoj su označena mjesta fotografisanja stepena zastrtosti zemljišta krošnjama stabala sastojine

Kada su fotografije editovane na odgovarajuće dimenzije, neophodno je odrediti koliku površinu na datoj fotografiji zauzimaju krošnje. To se određivalo tako što se pomoću opcije „Magic Wand“ selektuje površina „neba“ i jednostavno oduzme od površine koju zauzimaju i nebo i krošnje, odnosno od površine cijele fotografije i izraze u procentima, odnosno u decimalnoj vrijednosti. Detalj obrade slika u softveru „PaintNET“ dat je na slikama 2 i 3.

Slika 2. Originalna fotografija; photo: Selimović, E.

Slika 3. Obrađena fotografija u „PaintNET“ – u

Kada su dobijene decimalne vrijednosti obrađenih fotografija, pristupa se izračunavanju aritmetičke sredine za svih 100 plohica, odnosno za površinu od 1 ha, te se na taj način dobija vrijednost zastrtosti zemljišta sastojine krošnjama stabala sastojine istraživane plohe.

(Damir Prljača, MA šumarstva)

Pratite aktivnosti i na našoj facebook stranici [click].

Literatura:

1. Bozalo, G., Lojo., A. (2014): Uređivanje šuma – skripta predavanja, Šumarski fakultet, Sarajevo, str. 31.
2. Brkić, S. (2016): Podmlađivanje jele unutar šuma bukve i jele sa smrčom na oglednoj plohi „Gornja Drinjača“ na Konjuhu, Šumarski fakultet, Sarajevo, str. 1-71.
3. Jaganjac, A. (2015): Podmlađivanje bukve unutar šuma bukve i jele sa smrčom na Igmanu i Bjelašnici, Šumarski fakultet, Sarajevo, str. 1-71.
4. Kvesić, S., (2011): Strukturne karakteristike i diverzitet vaskularne flore unutar šuma bukve, jele sa smrčom na krečnjačkim supstratima na Igamnu i Bjelašnici, Univerzitet u Sarajevu, Šumarsku fakultet, str. 1-68.
5. Mušija, S. (2015): Podmlađivanje smrče unutar šuma bukve i jele sa smrčom na oglednoj plohi Javornik na Igmanu, Univerzitet u Sarajevu, Šumarski fakultet, 1-71.
6. Pintarić, K. (1991): Uzgajanje šuma – Tehnika obnove i njege sastojina, Šumarski fakultet u Sarajevu, str. 1-246.
7. Prljača, D. (2016): Podmlađivanje bukve unutar šuma bukve i jele sa smrčom na Konjuhu, Šumarski fakultet, Sarajevo, str. 1-83.
8. Vileš, H. (2016): Podmlađivanje bukve unutar šuma bukve i jele sa smrčom na Vranici, magistarski rad, Sarajevo, str. 1-73.

Potkornjaci - grobari bosanskohercegovačkih šuma !?

Odumiranju šuma širom svijeta doprinosi i štetno djelovanje potkornjaka, koje naučnici povezuju sa klimatskim promjenama.[1] Velika uloga temperature u povećanju populacija potkornjaka, i  smanjenje količine padavina koje može uzrokovati stres kod stabala, ukazuje na to da će klimatske promjene koje upravo uzrokuju povećanje temperature i smanjenje padavina značajno utjecati na populacije potkornjaka u budućnosti. Da bi se potkornjaci uspješno širili, došlo je do adaptacije pojedinih vrsta potkornjaka lokalnim uslovima. Vrste koje žive i razmnožavaju se u toplijim predjelima, evoluirale su vlastite fiziološke mehanizme koji im omogućavaju da imaju više generacija u toku jedne godine. Nasuprot tome, vrste koje nalazimo u hladnijim predjelima, evoluirale su na način da prežive tokom hladnih zima, i da se pojave kao imaga i napadaju stabla tokom toplih ljetnih mjeseci.[2]

Rast globalne temperature u posljednih 120 godina

Šta su potkornjaci ?

Potkornjaci predstavljaju štetočine koje najčešće napadaju četinare, ali neke od njh nalazimo i na lišćarima. Jako su važan faktor destabilizacije šumskih ekosistema, naročito četinarskih šuma.[3] Razmnožavaju se u unutrašnjem dijelu kore (živom i mrtvom floemu i tkivu kambija) stabala.[4] Prvenstveno su sekundarni štetnici i napadaju stabla koja su fiziološki oslabljena usljed mnogobrojnih razloga (bolesti, suše, mrazevi, požari i dr.), ili na odumirućim stablima. Javljaju se i kao primarni štetnici uzrokojući sušenje, i najzad odumiranje potpuno zdravih stabala. 

Neki od njih (S. scolytus i S. multistriatus) imaju važnu ulogu kao vektori opasnih bolesti biljaka kao što je holandska bolest brijesta, koja je značajno utjecala na smanjenje populacije brijesta širom svijeta. 

Utjecaj potkornjaka na šumske ekosisteme

Utjecaj potkornjaka na šumske ekosisteme je višestruk i značajan, i mora se posmatrati sa više aspekata, pri čemu se niti jedan od njih ne smije zanemariti. Utjecaj potkornjaka je svakako najznačajniji sa ekološkog aspekta. Njihov negativan utjecaj na šumske ekosisteme ogleda se u povećanom mortalitetu stabala i smanjenju površina pod šumom. Smanjenjem površina pod šumom, dolazi i do umanjenja opštekorisnih funkcija šuma  (slabljenja pozitivnih utjecaja šuma na klimu, vodu, vazduh i zemljište).[5] 

Sušenje smrčevih stabala usljed jakog napada potkornjaka (Raduša)

Negativan utjecaj potkornjaka sa ekološkog aspekta, povlači za sobom i posljedice socio-ekonomskog karaktera. S obzirom da šumarstvo i drvna industrija značajno učestvuju u ukupnom BDP-u (oko 10%), i zapošljavaju oko 17.000 radnika samo u Federaciji BiH [6] može se reći kako je kao grana privrede od ključnog značaja za razvoj Bosne i Hercegovine. Stoga smanjenje prihoda usljed sječe stabala koja nisu dostigla zrelost za sječu, i povećanih troškova rada na sječinama koja su razuđena po šumskom području; povećanje troškova na gajenju šuma, dodatni troškovi ponovnog podizanja šuma - zahtjevi za znatno većim ulaganjima sredstava i rada, dodatni troškovi doznake suhih stabala, izrade Programa sanacije sušenja šuma i realizacije istoga; povećanje troškova na zaštiti šuma, i povećanje troškova proizvodnje, odnosno sječe i privlačenja suhih stabala i gubici usljed znatnog smanjenja kvaliteta drvnih sortimenata i otežanog plasmana/prodaje takvih drvnih sortimenata, predstavljaju udar na poslovanje preduzeća šumarstva. S tim u vezi, pogođena je i drvna industrija koja usljed nemogućnosti dobivanja sirovine željenog kvaliteta smanjuje nivo proizvodnje, što dovodi u pitanje veliki broj radnih mjesta.

Oslabljena stabla vjetar lahko prelomi

Štetno djelovanje potkornjaka ogleda se i u degradaciji različitih aktivnosti (uključujući i rekreaciju), te smanjenju estetike prostora i ljepote pejzaža. Ukupna veličina šteta nastalih kao posljedica negativnog dejstva potkornjaka varira u zavisnosti od namjene korištenja zemljišta i ljudskih očekivanja o tome šta ta područja trebaju pružiti. Određeni nivo oštećenja može značajno smanjiti ljudsko uživanje u ljepotama nekih područja. Ovaj ukupni negativni učinak na ljudsku upotrebu i uživanje, ovisi o karakteristikama područja, broju korisnika i očekivanjima korisnika. Negativan utjecaj potkornjaka na namjenski razvijenim mjestima za rekreaciju (kampovima, ljetnikovcima, vidikovcima i drugim mjestima velike ljudske upotrebe) će vjerovatno biti veći, nego na mjestima za rekreaciju koja su raširena na većim područjima. U skijaškim područjima, smanjenje stepena sklopa utječe na zadržavanje snijega i odsustvo zasjene. [7]

Brianhead Skijalište, prije i poslije napadanja potkornjaka, Dixie National Forest, Utah

(Aldin Vranović, MA šumarstva)

Pratite aktivnosti i na našoj facebook stranici [click].

[1] http://e360.yale.edu/feature/whats_killing_the_great_forests_of_the_american_west/2252/

[2] https://www.fs.usda.gov/ccrc/topics/bark-beetles-and-climate-change-united-states

[3] https://www.fs.fed.us/research/invasive-species/insects/bark-beetle/

[4] Franceschi, Vincent R.; Krokene, Paal; Christiansen, Erik; Krekling, Trygve (2005-08-01). "Anatomical and chemical defenses of conifer bark against bark beetles and other pests". New Phytologist. 167 (2): 353–376. doi:10.1111/j.1469-8137.2005.01436.x. ISSN 1469-8137.

[5] http://drvotehnika.info/clanci/sumarski-strucnjaci-utvrdili-uzrocnike-susenja-suma-i-predlozili-mere-sanacije

[6] http://www.faktor.ba/vijest/nepostojanje-sluzbenih-dokumenata-bih-bez-strateske-privredne-grane-166326

[7] Assessment and Response to Bark Beetle Outbreaks in the Rocky Mountain Area Report to Congress from Forest Health Protection Washington Office Forest Service U.S. Department of Agriculture